IT-19.VIII.CORRIERE-O KOSOVU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 19. VIII. 1999. Paradoks Kosova "Kao što su mnogi oduvijek sumnjali, ljudi uopće nisu dobronamjerni. Baš suprotno tome. Pa i ako su dugo vremena trpjeli zlo, ako su bili progonjeni, lako, gotovo bi se reklo, još lakše postaju i sami progonitelji. Upravo se to unazad nekoliko tjedana događa na Kosovu. (...) Zbog svega toga čovjek ima pravo, ali ne samo to, nego prije svega obvezu, biti zabrinut i ozlojeđen, posebice onaj tko je, i iz humanitiranih razloga (naglašavam: ne samo humanitarnih, nego i humanitarnih razloga) svojedobno bio za vojnu akciju NATO-a protiv Beograda: akciju zahvaljujući kojoj je sada Kosovo oslobođeno Miloševićevih mučitelja nakon što su ga zaposjele postrojbe zapadnog saveza. (...) Zločini kojima se prljaju kosovski Albanci, zapravo prijete poništavanjem vojnog uspjeha Zapada, posebice glavne od mogućih posljedica vezanih uz taj uspjeh, a to je Miloševićev pad. (...) Dopustiti OVK-u da nastavi sa svojim nasilnim metodama neizbježno znači jačanje njegove političke vlasti tj. da načini plan odcjepljenja od Srbije. Međutim, kao što je opravdano potvrdio naš ministar vanjskih poslova Dini, u interesu Europe sigurno nije nanijeti još jedno poniženje Srbima, niti stvoriti još jednu samostalnu državicu u regiji. Europa ima drugi interes: zamijeniti Miloševića vodstvom s vjerodostojnim (ili donekle vjerodostojnim) demokratskim akreditivima i, kad se to postigne, s tim čelništvom dogovoriti statut široke autonomije i etničkog suživota za Kosovo (za koji bi možda jamčila dugoročna vojna nazočnost NATO-a). Ako je u vezi s time namjera Sjedinjenih Država, kao što se, čini se, pribojavaju mnogi europski krugovi, podupirati neovisno Kosovo, onda vjerujem da bi suočavanje s Washingtonom, pa i oštro, bilo ispravno i nužno kako bi se Amerikance natjeralo da promijene mišljenje. Međutim, i dalje je najvažnije uspostaviti red na Kosovu, razbijajući spiralu osvete. U vezi s time, postrojbe KFOR-a moraju dobiti jasne i odlučne zapovijedi i, počevši od civilnog upravitelja regije, svi se na vlasti moraju uključiti u taj posao po svaku cijenu, pa i oštrim sredstvima, ali nepristranim i ne nesrazmjerno nasilnim. Bio bi uistinu nepodnošljiv paradoks kad bi, na kraju, vojni uspjeh NATO-a prisvojili gospodari OVK-a za svoje više ili manje krvlju umrljane planove", piše Ernesto Galli della Loggia.