US-HR-UN-DIPLOMATI-PUBLICISTIKA-Sindikati/Udruge-Diplomacija VOA-B.B. GHALI OBJAVIO KNJIGU-24-7 GLAS AMERIKE - VOA24. VII. 1999.B. B. Ghali o svom mandatu glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Prilog Bojana Klime"U redovitoj subotnjoj
rubrici 'Svijet knjige' predstavljamo knjigu 'Unvanquished' Boutrosa Boutrosa Ghalija, bivšega glavnog tajnika Ujedinjenih naroda. Radi se o sjećanjima gospodina Ghalija na svoj petogodišnji mandat na čelu svjetske organizacije, od 1991. do 1996. godine. Ghali je bio prvi čelnik svjetske organizacije nakon hladnog rata. Zbog toga je njegov posao bio znatno drukčiji od posla njegovih prethodnika. Svjetska organizacija prvi put nije funkcionirala u sjeni hladnoratovskog nadmetanja između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza. Glavni izazov bili su regionalni sukobi - Bosna, Kambodža, Somalija, Haiti, Ruanda - u kojima velesile nisu imale vitalan interes. U prvi plan također dolazi problem unutarnje prirode: kako reformirati, odnosno smanjiti, golemi birokratski aparat, te kako prisiliti većinu članica da na vrijeme uplaćuju svoje financijske obveze prema Ujedinjenim narodima. Boutros Boutros Ghali, inače bivši egipatski diplomat i vladin dužnosnik, u svojoj knjizi 'Unvanquished' - u prijevodu
GLAS AMERIKE - VOA
24. VII. 1999.
B. B. Ghali o svom mandatu glavnog tajnika Ujedinjenih naroda
Prilog Bojana Klime
"U redovitoj subotnjoj rubrici 'Svijet knjige' predstavljamo
knjigu 'Unvanquished' Boutrosa Boutrosa Ghalija, bivšega glavnog
tajnika Ujedinjenih naroda. Radi se o sjećanjima gospodina Ghalija
na svoj petogodišnji mandat na čelu svjetske organizacije, od 1991.
do 1996. godine.
Ghali je bio prvi čelnik svjetske organizacije nakon hladnog rata.
Zbog toga je njegov posao bio znatno drukčiji od posla njegovih
prethodnika. Svjetska organizacija prvi put nije funkcionirala u
sjeni hladnoratovskog nadmetanja između Sjedinjenih Država i
Sovjetskog Saveza. Glavni izazov bili su regionalni sukobi - Bosna,
Kambodža, Somalija, Haiti, Ruanda - u kojima velesile nisu imale
vitalan interes. U prvi plan također dolazi problem unutarnje
prirode: kako reformirati, odnosno smanjiti, golemi birokratski
aparat, te kako prisiliti većinu članica da na vrijeme uplaćuju
svoje financijske obveze prema Ujedinjenim narodima.
Boutros Boutros Ghali, inače bivši egipatski diplomat i vladin
dužnosnik, u svojoj knjizi 'Unvanquished' - u prijevodu
'Nepobijeđen' - opisuje kako se svjetska organizacija nosila sa
svim tim problemima. No, najveći dio knjige posvećen je njegovu
sukobu sa Sjedinjenim Državama, koje su bile vrlo nezadovoljne
načinom na koji je on vodio svjetsku organizaciju. Ghaliju se
zamjeralo nekoliko stvari: prvo što je - barem prema mišljenju
Bijele kuće - ustrajno sprječavao vojnu akciju protiv bosanskih
Srba; drugo što se odupirao korjenitim reformama svjetske
organizacije; i, treće, što je podržao ideju o nekoj vrsti
'globalnog poreza' kojim bi se financirala djelatnost svjetske
organizacije. Porez bi dolazio - prema zamisli gospodina Ghalija -
od prodanih karata na međunarodnim avionskim letovima. Ta je ideja
užasnula američke republikance, koji su i inače prilični skeptici
kada su u pitanju međunarodne organizacije. Globalni porez, kao i
navodna želja Boutrosa Boutrosa Ghalija da zapovijeda američkim
vojnicima koji služe u mirovnim snagama UN-a, prelili su čašu i
egipatski je diplomat sredinom devedesetih postao jedna od
najnepopularnijih osoba u Sjedinjenim Državama.
Bijela se kuća zbog toga usprotivila njegovu reizboru za drugi
mandat, koji su inače odslužili svi njegovi prethodnici. Gospodin
Ghali to tumači činjenicom što je vlada predsjednika Clintona na
američkim predsjedničkim izborima '96. željela ostaviti dojam da
je 'i ona - a ne samo republikanski kandidat Bob Dole - protiv
Boutrosa Boutrosa Ghalija'. Sjedinjene su Države vetom blokirale
reizbor egipatskog diplomata, iako su ga podržale sve ostale
članice Ujedinjenih naroda. Gospodin Ghali ovaj postupak
Washingtona naziva 'odbacivanjem demokracije'. Uvrijeđenost pa
čak i srdžba na Washington u knjizi se vrlo lako razaznaje, pogotovo
u opisima američkih diplomata. Boutros Boutros Ghali primjerice
državnu tajnicu Madeleine Albright, koja je u prvoj polovici
devedesetih bila američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima,
opisuje kao 'nisku i punašnu ženu', koja se 'izražavala praznim
frazama, umjesto da se bavi biti problema'. Gospodin Ghali piše da
Madeleine Albright nije bila upućena u glavnu vještinu svakog
dobrog diplomata, a to je uvjeravanje druge strane u ispravnost
vlastitog mišljenja. 'Umjesto toga, gospođa Albright je neprestano
držala lekcije', prisjeća se bivši glavni tajnik Ghali.
Glede sukoba u Hrvatskoj i Bosni, Boutros Ghali ponavlja stajališta
zbog kojih je u te dvije zemlje bio krajnje nepopularan. Prvo, on
smatra da su za rat bile podjednako odgovorne sve sukobljene
strane. Najviše hvali međunarodne dužnosnike koji su dijelili
njegovo mišljenje: lorda Carringtona, Roberta Owena, Yasushija
Akashija. Osim toga, kao glavni tajnik svjetske organizacije,
Boutros Boutros Ghali je bio uvjeren da se balkanskom sukobu
pridaje odveć velika pozornost - na štetu ratova u Trećem svijetu.
On se u knjizi osvrće na svoju izjavu Sarajlijama, za vrijeme
najžešće opsade tog grada: 'Budite sigurni da u ovom trenutku na
svijetu postoji barem deset kriza koje su gore od vaše. Jer, ovo je
rat bogatih'. Boutros Boutros Ghali odgovora onima koji su ga
kritizirali zbog ove netaktične izjave: 'Želio sam Sarajlijama
reći nešto optimistično, pojačati im nadu. Činjenica je da je
situacija u mnogim zemljama Afrike mnogo gora'. Glede prilično
neslavne uloge UNPROFOR-a u bosanskohercegovačkom sukobu,
gospodin Ghali tvrdi da su mandat mirovnih snaga 'određivale
članice Vijeća sigurnosti' te da je bio onakav kakav je bio zbog
toga što su to 'željele velike sile'".
(VOA)