SABOR I O KONVENCIJI O TRGOVINI UGROŽENIM VRSTAMA BILJAKA I ŽIVOTINJA

ZAGREB, 18. kolovoza (Hina) - Nakon trgovine drogom, u ilegalnoj trgovini ugroženim vrstama faune i flore obrće se najveća količina novca - i do pet milijardi dolara godišnje. Trend povezivanja tih dviju ilegalnih djelatnosti posljednjih je nekoliko godina sve izraženiji. Podatak je to iz Vladina zakonskog prijedloga o potvrđivanju Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) koji bi se jesenas trebao naći pred saborskim zastupnicima. Cilj je Konvencije uspostaviti nadzor nad trgovinom ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka, obzirom da neograničeno komercijalno iskorištavanje predstavlja jednu od glavnih prijetnji opstanku više od 37.000 vrsta.#L# Krijumčare posebno 'motivira' činjenica da je cijena na crnom tržištu viša što je vrsta ugroženija i rjeđa. Primjerice, početna je cijena papige crnog kakadua oko šest američkih dolara, a konačni kupac za nju plaća oko 9.200 dolara. Cijena čimpanze raste od 77 do gotovo 7.700 dolara, a kaktusa Copiapoa sa 15 na 7.692 dolara. Glavni uvoznici ugroženih vrsta životinja i biljaka su bogate zemlje, a izvoznici zemlje jugoistočne Azije, južne Amerike i Afrike. U zemljama srednje i istočne Europe, tzv. tranzitnim zemljama često se 'pere' i falsificira dokumentacija. Ugrožene vrste čija se trgovina nadzire svrstane su u tri Dodatka Konvenciji. U prvome su navedene vrste kojima prijeti izumiranje i čije je sakupljanje u prirodi zabranjeno, u drugome su vrste kojima za sada ne prijeti izumiranje, ali bi ih nekontrolirana trgovina mogla ugroziti. U trećem su Dodatku vrste rijetke u pojedinim zemljama, koje traže od drugih zemalja članica Konvencije da im pomognu u nadzoru trgovine. Ugroženim se vrstama, upozorava se u prijedlogu za potvrđivanje Konvencije, trguje u različite svrhe. Živim se primjercima trguje najčešće za potrebe zooloških i botaničkih vrtova, privatnih kolekcionara i uzgajivača, zoo-shopova (posebno tropske ptice i ribe), znanstvenih institucija. Kod nekih su vrsta zanimljivi samo njihovi dijelovi, npr. zmijska i krokodilska koža, leopardovo krzno, slonovača. Velika većina tih životinja uzima se izravno iz prirode, a kako se preko granica prenose uglavnom ilegalno, sakrivene na različite načine, velik je postotak ugibanja kod transporta. Kako bi se uspostavio nadzor nad međunarodnom trgovinom ugroženim vrstama 1973. donijeta je već spominjana Konvencija (CITES) kojoj je do danas pristupilo 145 država. Hrvatska je među rijetkim državama koje nisu njene članice, pa je problematika koju pokriva Konvencija u Hrvatskoj djelomično regulirana Zakonom o zaštiti prirode. Pristupanjem CITES-u i Hrvatska će se uključiti u rješavanje problema vezanih uz trgovinu ugroženim vrstama na međunarodnoj razini i time pridonjeti zaštiti ne samo zavičajnih, nego i ostalih globalno ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. (Hina) bm sšh