ZAGREB, 21. srpnja (Hina) - Hrvatski državni sabor nedavno je donio zakone kojima su planinska područja Žumberak - Samoborsko gorje, Učka i Papuk proglašena parkovima prirode, a sjeverni Velebit nacionalnim parkom.
ZAGREB, 21. srpnja (Hina) - Hrvatski državni sabor nedavno je donio
zakone kojima su planinska područja Žumberak - Samoborsko gorje,
Učka i Papuk proglašena parkovima prirode, a sjeverni Velebit
nacionalnim parkom.#L#
Nacionalni park "Sjeverni Velebit" zauzima područje između
Zavižana i Štirovače koji je, po geomorfološko-pejzažnim i
botaničko-šumarskim vrijednostima, najvrjedniji dio Velebita.
U središnjem dijelu Nacionalnog parka nalazi se Strogi rezervat
Rožanski i Hajdučki kukovi (1220 ha). Nešto sjevernije je
Velebitski botanički vrt i oko njega Botanički rezervat (ukupno 118
ha), a još sjevernije Botanički rezervat "Visibaba" (80 ha), sa
staništem Hrvatske sibireje, te Šumski rezervat "Borov vrh", s
autohtonim crnim borom.
Inače, oko 2000 četvornih kilometara ukupne površine planine
Velebita proglašeno je parkom prirode još 1981.
Krajolik Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje obilježava
isprepletenost šuma i livada, nastalih djelovanjem čovjeka u davna
vremena. Najveći dio šume je bukva, a na toplijim stranama i
zaštićenim zaravnima nalaze se šume hrasta kitnjaka i nešto šume
hrasta medunca i pitomog kestena.
Šume i livade staništa su znatna broj rijetka i zaštićena bilja,
primjerice Blagojeva likovca, kojeg nema nigdje u Hrvatskoj,
crvenog i lovorastog likovca, tise, male sapunike i drugoga bilja.
Jedna je od značajka toga i to što su livade smještene na vrhovima
brjegova, a šume u njihovu podnožju.
I Park prirode "Učka" krasi ljepota i raznolikost vegetacije,
posebice na istočnoj strani planine gdje su šume bolje očuvane. Na
visinama od 200 metara nalaze se grabove šume, prema vrhu šume
hrasta medovca i pitomog kestena, a iznad 700 metara bukova šuma.
Zapadne padine nemaju tako očuvane i zanimljive šume, ali su
geomorfološki zanimljivi dodiri vapnenca i fliša, kao u Veloj
dragi, koja započinje na vratima cestovnog tunela, s nekoliko
soliternih stijena visokih oko 50 metara. Na istočnoj strani
krajolikom su zanimljive i duboko urezane Mošćenička i Lovranska
draga.
Iako slavonska gorja ne prelaze 1000 metara nadmorske visine,
njihova je prisutnost i te kako važna i uočljiva. Tu se naročito
izdvaja Park prirode "Papuk" zbog raznolika sastava, jer osim
eruptivnih i metamorfnih stijena ima i vapenenca s nekim elementima
kraških pojava.
Glavno planinsko gorje okružuje mlađe, nataloženo u negdašnjem
Panonskom moru, koje je stvorilo blage brežuljke, danas pokrivene
vinogradima. Osim bogatih šuma, zahvaljujući nepropusnim
stijenama, cijela planina obiluje vodoskocima.
U najnovijem broju časopisa "Okoliš", koji izdaje Državna uprava za
zaštitu prirode i okoliša, najavljuje se da bi osim navedenih
planinskih područja Hrvatski državni sabor trebao odlučiti i o
zaštiti još desetak prirodnih područja. U saborsku raspravu
upućeni su zakonski prijedlozi o proglašenju nacionalnim parkovima
Kopačkog rita i Biokova.
Parkovima prirode mogli bi pak postati rijeke Mrežnica, Neretva,
Zrmanja i Kupa uzvodno od Ozlja, planine Bjelolasica i Lička
Plješevica, Hrvatsko zagorje (područje Trakošćan - Macelj - Ravna
gora), Elafiti (otoci kod Dubrovnika) i Vransko jezero.
(Hina) mt im