NJ 17.VIII.-FR-CARL BILDT

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 17. VIII. 1999. 'Daljnje usitnjavanje nije rješenje za Balkan' "Bivši švedski premijer Carl Bildt i slovački ministar vanjskih poslova Eduard Kukan od 7. su svibnja posebni izaslanici Ujedinjenih naroda za Balkan. U razgovoru s dopisnikom ovoga lista Pierreom Simonitschem, Bildt otkriva svoja stajališta o sukobima u jugoistočnoj Europi. - Za UN, osim Vas i vašega kolege Kukana na Kosovu, rade i Bernard Kouchner i Wolfgang Petritsch u Bosni i Hercegovini. NATO je, sa sigurnosnim snagama, SFOR-om i KFOR-om, zadužen za vojno područje djelovanja. I OESS i EU preuzeli su zadaće. Neće li tu doći do preklapanja ovlasti? = Ponekad se preklapaju zadaće, pa zato moraju biti koordinirane. Ključna pouka proteklih godina jest da na Balkanu nikada ne možemo biti uspješni ako regiju ne promatramo u njezinoj cijelosti. Kosovo je tipičan primjer. Budućnost Kosova ovisi o budućnosti Srbije, Albanije i Makedonije. EU to dugo nije shvaćao, no sada i on govori o regiji kao cjelini. Radi se o političkom poretku u važnom dijelu našega kontinenta, dakle o unutarnjem poretku buduće Europe. Sve dok probleme ne sagledavamo u toj perspektivi, nikada nećemo biti kadri riješiti ih. Postoji tendencija da se traže kratkoročna rješenja. Ako i dalje budemo loše radili, na taj način, zakazat ćemo na Balkanu jednako kao i državnici prije sto godina. - Kako, s tim u vezi, vidite budućnost Srbije i Crne Gore? = Za iduće mjesece predviđam kritičan razvitak stanja. Odnose između Srbije i Crne Gore treba preispitati. Osim toga, u Srbiji su potrebne temeljite političke i gospodarske reforme. Možemo se samo nadati da će do tih reforma doći mirnim putem. Na Balkanu se uvijek igra s vatrom. Stoga je preporučen stanoviti oprez. - Ne događaju li se sada na Kosovu 'etnička čišćenja' s obrnutim predznakom? = Da, to je žalosna činjenica. Moramo zaključiti da su nasilja dobro vođeni i organizirani pokušaj da se progna ono malo preostalih Srba. To što se sada događa, politička je i osobna tragedija. Poslije svršetka rata u Prištini je živjelo oko 25 tisuća Srba. Sada ih je ostalo najviše tisuću. Gotovo svakodnevno izloženi su prijetnjama i nasilju. - Je li u tim okolnostima realno ustrajati na tome da Kosovo politički pripada Jugoslaviji? = Vijeće sigurnsti UN-a odlučno ustraje na tomu. Rješenje problema Balkana nije u daljnjoj 'balkanizaciji' - usitnjavanju regije. Iz toga bi nastala opasnost da sadašnji unutardržavni etnički sukobi prerastu u etničke ratove između novih malih država. Daljnja bi balkanizacija značila sve veću nestabilnost. Nema nikakve dvojbe da progoni Srba i drugih manjina s Kosova imaju za cilj konačno razdvajanje Albanaca i Srba. - Iskustva iz Bosne i Hercegovine nisu baš ohrabrujuća. Tri narodnosne skupine još žive razdvojeno. = Ako se usporede ciljevi i rezultati mirovnoga procesa iz Daytona, on je, naravno, bio neuspješan. Držim da Daytonski sporazum nikada nije bio realan. Rat je strašna stvar. Ljudi mijenjaju svoje ponašanje, svoja stajališta i svoje planove. No, u Bosni i Hercegovini pripadnici različitih narodnosnih skupina počinju ponovno međusobno poslovati i ljudi se vraćaju u dijelove zemlje u kojima su manjina. Sa strpljenjem i s vremenom vidjet ćemo postupnu integraciju. Dakako, nikada više neće biti kako je bilo nekada. - U područjima koja nadziru bosanski Srbi razorene su sve džamije. Može li Musliman povratnik pronaći mjesto za molitvu? = U Banjoj Luci srušeno je svih 16 džamija i ni jedna nije ponovno izgrađena. Sada postoji kuća u kojoj Muslimani mogu zajedno moliti. Pitanje ponovne izgradnje džamija ipak će se jednom postaviti. - Držite li da je NATO svojim zračnim napadima postigao svoje ciljeve? = Prvi je cilj bilo bombardiranje jugoslavenskog predsjednika kako bi potpisao sporazum iz Rambouilleta. Taj cilj nije postignut. Drugi je cilj bilo sprječavanje humanitarne katastrofe. Ni to nije uspjelo. Kasnije je bombardiranjima trebalo stvoriti uvjete za povratak kosovskih izbjeglica. To je uspjelo. No, jesmo li doista na Balkanu stvorili bolju budućnost i stabilnost, moći će se prosuditi tek za nekoliko godina. - OVK, prema riječima svojega vođe Hashima Thaqija, želi vlastitu policiju i vojne formacije. Može li UN to spriječiti? = Od gospodina Thaqija očekujemo da se drži sporazuma o razvojačenju koji je potpisao. OVK je zainteresiran da, kao dio političkog rješenja, ustroji 'nacionalnu gradu'. Takvo političko rješenje ne čeka iza ugla, blago rečeno. NATO neće dopustiti ni danas ni sutra da na Kosovu osim KFOR-a postoje neke druge naoružane formacije. - Držite li da KFOR ili UN-ova policija mogu skrbiti za red u društvu koje je većinom sastavljeno od obiteljskih i seoskih klanova? = To je uistinu jako teško. Zbog toga planiramo ustrojiti lokalnu policiju. KFOR sada ima zadatak da stvori sigurnost. Međunarodna policija mora pomagati. Za nekoliko tjedana treba biti otvorena policijska akademija za izborazbu lokalnih snaga. Radi se o tomu da se nadzire lokalna policija kako bi odgovarala demokratskim normama. To je kritična faza u mirovnim naporima. - UN kude jer civilna policija još ni približno nije dostigla svoju potrebnu jačinu od tri tisuće ljudi. Zašto je državama tako teško poslati policajce na Kosovo? = Jučer sam na Kosovu razgovarao s nekim policajcima iz Njemačke. Rekli su mi da imaju važnih zadaća u vlastitoj zemlji i da je trebalo više tjedana da se pronađu pričuvni ljudi. To je razlika, u usporedbi s vojskom koja je u svakom trenutku spremna na poziv. No, sada svakoga tjedna na Kosovo stiže nekoliko stotina policajaca. Naš problem trenutno nije toliko broj policajaca koliko je problem spori dolazak vozila i radijske opreme. - Što pojašnjava strateški interes velikih sila na Balkanu i poslije svršetka sukoba Istok-Zapad? Dijelite li i Vi mišljenje geopolitičara da od Balkana preko Kavkaza do srednje Azije protječe politički 'trusni pojas' i ugrožava međunarodnu stabilnost? = Balkan nema više isto strateško značenje kao u doba hladnoga rata ili prije 300 godina, kad su se različite velike sile nadmetale za zemljišta. No, mi smo na Balkanu vidjeli strahovite posljedice rata - poput rijeka izbjeglica zbog kojih prijeti destabilizacija naših društava. U tom su smislu ponajprije Europljani zainteresirani za mir na Balkanu. Doista postoji pojas nestabilnosti. U stanovitoj se mjeri radi o neprevladanom nasljeđu Otomanskog carstva. Cijeli put od Bihaća u zapadnoj Bosni do Basre na Perzijskom zaljevu obrubljen je graničnim, manjinskim i strukturnim problemima koje je ostavio slom Otomanskog carstva. Neke od tih ostavština sređene su ratovima i 'etničkim čišćenjima' u proteklih sto godina, a druge i dalje postoje. Kosovski sukob i kurdsko pitanje, granični problemi u dijelovima Iraka i na Kavkazu imaju srodne uzroke."