HR-pravosuđe-genocid-ratovi IT-14.VIII.-CORRIERE-GENOCID SUĐENJA ITALIJACORRIERE DELLA SERA14. VIII. 1999.Suđenje krvniku i odgovornosti naroda"Da su sjećanja Adolfa Eichmanna objavljena 1962., nakon izvršenja smrtne kazne, iz njih
bismo izvukli mnoge neobjavljene informacije o policijskom i upravnom ustroju pri provođenju genocida nad Židovima. (...)Ipak, događa se da trenutak i posebne okolnosti, u kojima se pojavljuje, neki spis mogu učiniti važnim i nezgodnim. Uspomene ne otvaraju ponovno proces iz 1961., ali upadaju upravo usred slučaja u kojima će neumitno biti iskorišten kao 'primjer'.Prvi je slučaj rasprava koju je, osobito u Njemačkoj, izazvala jedna knjiga o genocidu - 'Dobrovoljni Hitlerovi krvnici' - koja se kod nas pojavila u izdanju 'Mondadoria' 1997. Autor, američki znanstvenik Daniel Jonah Goldhagen, navodi Eichmanove riječi samo jednom. Njegova je teza, sudeći prema nekim aspektima, baš ona iz Eichmannovih sjećanja. Odgovornost za genocid, smatra Goldhagen, pada na veliki dio njemačkog naroda. Pozornost koja se posvećuje odgovornosti organizatora i izvršitelja pogreška je jer zamagljuje kolektivnu krivnju svih onih koji su surađivali, uz različite
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
14. VIII. 1999.
Suđenje krvniku i odgovornosti naroda
"Da su sjećanja Adolfa Eichmanna objavljena 1962., nakon izvršenja
smrtne kazne, iz njih bismo izvukli mnoge neobjavljene informacije
o policijskom i upravnom ustroju pri provođenju genocida nad
Židovima. (...)
Ipak, događa se da trenutak i posebne okolnosti, u kojima se
pojavljuje, neki spis mogu učiniti važnim i nezgodnim. Uspomene ne
otvaraju ponovno proces iz 1961., ali upadaju upravo usred slučaja
u kojima će neumitno biti iskorišten kao 'primjer'.
Prvi je slučaj rasprava koju je, osobito u Njemačkoj, izazvala
jedna knjiga o genocidu - 'Dobrovoljni Hitlerovi krvnici' - koja se
kod nas pojavila u izdanju 'Mondadoria' 1997. Autor, američki
znanstvenik Daniel Jonah Goldhagen, navodi Eichmanove riječi samo
jednom. Njegova je teza, sudeći prema nekim aspektima, baš ona iz
Eichmannovih sjećanja. Odgovornost za genocid, smatra Goldhagen,
pada na veliki dio njemačkog naroda. Pozornost koja se posvećuje
odgovornosti organizatora i izvršitelja pogreška je jer zamagljuje
kolektivnu krivnju svih onih koji su surađivali, uz različite
stupnjeve odgovornosti, u najvećem pokolju dvadesetoga stoljeća.
(...)
Drugi slučaj tiče se djelotvornosti međunarodnog pravosuđa za
zločine protiv čovječnosti. 'Sjećanja' izlaze na svjetlo u
trenutku kad engleski sud treba donijeti odluku o sudbini generala
Pinocheta, dok haaški sud nastavlja pripremati suđenja protiv
velikih i malih riba jugoslavenske tragedije, i dok njegova nova
tužiteljica, Carla Del Ponte, čini se, mora u obzir uzeti moguću
optužbu protiv hrvatskog čelnika Franje Tuđmana. Svaki od tih
sudskih postupaka temelji se na tezi, koja se podrazumijeva, da su
pojedini optuženici pojedinačno odgovorni za počinjena nedjela i
da moraju osobno odgovarati. No, stari i nedavni događaji iz Bosne i
s Kosova pokazuju da ništa od onoga što se dogodilo ne bi bilo moguće
bez suradnje nekoliko stotina tisuća 'dragovoljnih krvnika' na
jednoj i drugoj strani.
Gdje postoji koletivna krivica teško je pravedno primijeniti
načela individualne pravde. (...)", piše Sergio Romano.