IT-12. VIII.-LA STAMPA - ULOGA KINE: INDIJA I PAKISTAN

ITALIJA LA STAMPA 12.VIII. 1999. Pravi je sudac Kina "Kina igra ključnu ulogu u sukobu između Indije i Pakistana, jer ona je, na neki način, gospodar situacije. (...) Na jednoj tiskovnoj konferenciji u Pekingu, Madeleine Albright je hvalila kinesko posredovanje u krizi prije godinu dana, kad su Indija i Pakistan pribjegli nizu nuklearnih pokusa. Danas je uloga Pekinga isto toliko važna, ako ne i važnija. Kina je zapravo jako povezana s Pakistanom i jedina je država koja može izvršiti utjecaj na tu islamsku zemlju. S druge strane, mnogi indijski časnici Kinu smatraju pravom strateškom prijetnjom za svoju zemlju i ne kriju svoje mišljenje. Indija je i započela i dovršila 1962. jedan rat s Kinom. Dakle, dovoljno bi bilo da Kina odluči odgovoriti na indijsku retoriku pa da se odmah počne pojačavati regionalna napetost i iznad razina sigurnosti. Osim toga, Kina je, uz Indiju i Pakistan, treća zemlja koja zauzima Kašmir, radi kojega su dvije polovice bivšeg britanskog imperija već vodile tri rata. U tom kontekstu, i u tom čudnom trokutu, Kina je jedina u stanju baciti vodu na plamen. S jedne se strane može aktivirati, kao što se dogodilo prošle godine, kako bi umirila uskipjele pakistanske duhove, a s druge strane može jednostavno odlučiti ne odgovoriti Indijcima koji je optužuju da je uspostavila sigurnosni pojas oko svojeg teritorija, s Pakistanom na jednoj strani, s Burmom (također bliskoj Pekingu) bitnicama raketa za koje se pretpostavlja da su razmještene u Tibetu, a usmjerene su prema New Delhiju. Taj kineski utjecaj nije apsolutan. Peking je 1998. djelatno radio na tome da Pakistan ne odgovori na indijski nuklearni pokus. Ti su pritisci djelomice bili uzaludni, Pakistan je aktivirao svoje bombe, ali su se napetosti brzo mirno razbile. Danas je Pekingu u potpunosti u interesu da održi mir na svojem nemirnom južnom boku. Kina je već uključena u oštar spor s Tajvanom i potreban joj je mir kako bi nastavila svoju žurnu politiku gospodarskoga razvoja. Stoga danas nije vjerojatno da će Pakistan, protiveći se Kini, krenuti u pravu ratnu pustolovinu, ili da to učini Indija, ljuteći time svog velikog sjevernog susjeda. No, suprotstavljeni nacionalno-vjerski fanatizmi, islamistički i hinduistički, mogli bi nadvladati racionalne računice. Ako bude tako, produbljivanje krize treba ograničiti, i trebalo bi se spriječiti njezino širenje na cijelu Aziju, koja pokazuje prve znakove oporavka, utoliko važnije za svijet zato što gospodarstvo SAD-a pokazuje prve znakove usporavanja. Kineska bi uloga tako bila od ključnog značenja za interes Zapada i Sjedinjenih Država. Paradoks je upravo to. Unatoč brojnim suprotnostima između Pekinga i Washingtona, pred najvećom nuklearnom opasnošću od završetka hladnoga rata, SAD i Zapad nemaju boljih poluga intervencije od onih kineskih.", piše Francesco Sisci.