FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 3.VIII.-RDW-VELIKI S MALIMA

DE-INTEGRACIJE NJ 3.VIII.-RDW-VELIKI S MALIMA RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW3. VIII. 1999.Kako veliki postupaju s malima"Natezanje oko imenovanja Britanca Georgea Robertsona za novog NATO-ova glavnoga tajnika poprima gotovo groteskne oblike. Najprije je otkazao jedan koji nikada nije pokazivao drugo doli želje da i dalje ima važnu ulogu u politici svoje zemlje. Rudolf Scharping, njemački ministar obrane još je rano odbio i uopće se nije natjecao za naslijeđe Javiera Solane, za koje su mu proricali najveće izglede. To je iskoristio premijer Velike Britanije za brzi hitac na rubu balkanskoga vrha u Sarajevu i predložio svoga ministra obrane. Taj pak smjesta, kao njegov šef, želi u NATO-u izgraditi europski obrambeni identitet. Tony Blair od toga očekuje i veći utjecaj u EU, u kojemu zbog nepristupanja Britanaca euru, nema važniju riječ.Blair je držao dovoljnim dobiti blagoslov američkog predsjednika Billa Clintona i o svojim planovima obavijestiti neke veće NATO-ove savezničke sudrugove. NATO-ovo vijeće u sastavu na razini veleposlanika, trebalo je već prošlog utorka brzo svršiti stvar i Robertsona formalno imenovati. No tada je iznenada zapelo.Neki od malih NATO-ovih partnera nisu sudjelovali u onomu što su si
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW 3. VIII. 1999. Kako veliki postupaju s malima "Natezanje oko imenovanja Britanca Georgea Robertsona za novog NATO-ova glavnoga tajnika poprima gotovo groteskne oblike. Najprije je otkazao jedan koji nikada nije pokazivao drugo doli želje da i dalje ima važnu ulogu u politici svoje zemlje. Rudolf Scharping, njemački ministar obrane još je rano odbio i uopće se nije natjecao za naslijeđe Javiera Solane, za koje su mu proricali najveće izglede. To je iskoristio premijer Velike Britanije za brzi hitac na rubu balkanskoga vrha u Sarajevu i predložio svoga ministra obrane. Taj pak smjesta, kao njegov šef, želi u NATO-u izgraditi europski obrambeni identitet. Tony Blair od toga očekuje i veći utjecaj u EU, u kojemu zbog nepristupanja Britanaca euru, nema važniju riječ. Blair je držao dovoljnim dobiti blagoslov američkog predsjednika Billa Clintona i o svojim planovima obavijestiti neke veće NATO-ove savezničke sudrugove. NATO-ovo vijeće u sastavu na razini veleposlanika, trebalo je već prošlog utorka brzo svršiti stvar i Robertsona formalno imenovati. No tada je iznenada zapelo. Neki od malih NATO-ovih partnera nisu sudjelovali u onomu što su si veliki zamislili. Službeno se doduše u diplomatskim krugovima bruxelleskog NATO-ova glavnog stožera govori da osim Georgea Robertsona nema drugih kandidata. No tomu nije baš tako. Kad je bio dogovoren odlazak Javiera Solane u Europsku uniju, u potrazi za kandidatima pregledane su europske zemlje NATO-a. Brzo su pronađeni. Bio je jedan danski kandidat, govorilo se o imenima Nizoemaca i Belgijanaca. Britanci su se odmah suprotstavili s imenima trojice kandidata, od kojih je preostao Robertson. Pri tomu treba znati: kod izbora najvišeg civilnog NATO-ova šefa, europski partneri u savezu imaju pravo na to mjesto. Jer vojnog vrhovnog zapovjednika uvijek imenuju Sjedinjene Države. Sve bi zacijelo u sadašnjoj ljetnoj praznini bilo brzo zaboravljeno kao prikladna kazališna grmljavina, da manji NATO-ovi partneri ne sumnjaju da iza toga stoji sustav. A čini se da je tako. U zadnje se vrijeme množe slučajevi u kojima veliki pokušavaju stvoriti direktorij u svim pitanjima međunarodne politike, ali i unutar NATO-a i Europske unije. Kontaktna skupina za Balkan bila je gotova stvar koja je ostala među velikima iz NATO-a i EU. U važnim kadrovskim odlukama, poput imenovanja Bode Hombacha za koordinatora u balkanskom stabilizacijskom sporazumu ili izbora Javiera Solane za predstavnika vanjske i sigurnosne politike Europske unije i imenovanja njegova francuskog zamjenika, veliki su se između sebe uzobijestili. Da baš tri države Beneluxa, koje su bile uz zipku NATO-a i EU-a, šire nezadovoljstvo zbog tog prenemaganja, trebalo bi svih potaknuti na razmišljanje. Ne može se dovoditi u dvojbu odanost te europske bitne momčadi savezu ili uniji. No može li se prihvatiti da se pozivom na silu prilika ili svjetskopolitičku konstelaciju dovede u pitanje jednakost svih partnera, na to treba staviti veliki upitnik" - drži Heribert Korfmacher.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙