DE-INTEGRACIJE NJ 3.VIII.-RDW-VELIKI S MALIMA RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW3. VIII. 1999.Kako veliki postupaju s malima"Natezanje oko imenovanja Britanca Georgea Robertsona za novog NATO-ova glavnoga tajnika poprima gotovo groteskne
oblike. Najprije je otkazao jedan koji nikada nije pokazivao drugo doli želje da i dalje ima važnu ulogu u politici svoje zemlje. Rudolf Scharping, njemački ministar obrane još je rano odbio i uopće se nije natjecao za naslijeđe Javiera Solane, za koje su mu proricali najveće izglede. To je iskoristio premijer Velike Britanije za brzi hitac na rubu balkanskoga vrha u Sarajevu i predložio svoga ministra obrane. Taj pak smjesta, kao njegov šef, želi u NATO-u izgraditi europski obrambeni identitet. Tony Blair od toga očekuje i veći utjecaj u EU, u kojemu zbog nepristupanja Britanaca euru, nema važniju riječ.Blair je držao dovoljnim dobiti blagoslov američkog predsjednika Billa Clintona i o svojim planovima obavijestiti neke veće NATO-ove savezničke sudrugove. NATO-ovo vijeće u sastavu na razini veleposlanika, trebalo je već prošlog utorka brzo svršiti stvar i Robertsona formalno imenovati. No tada je iznenada zapelo.Neki od malih NATO-ovih partnera nisu sudjelovali u onomu što su si
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
3. VIII. 1999.
Kako veliki postupaju s malima
"Natezanje oko imenovanja Britanca Georgea Robertsona za novog
NATO-ova glavnoga tajnika poprima gotovo groteskne oblike.
Najprije je otkazao jedan koji nikada nije pokazivao drugo doli
želje da i dalje ima važnu ulogu u politici svoje zemlje. Rudolf
Scharping, njemački ministar obrane još je rano odbio i uopće se
nije natjecao za naslijeđe Javiera Solane, za koje su mu proricali
najveće izglede.
To je iskoristio premijer Velike Britanije za brzi hitac na rubu
balkanskoga vrha u Sarajevu i predložio svoga ministra obrane. Taj
pak smjesta, kao njegov šef, želi u NATO-u izgraditi europski
obrambeni identitet. Tony Blair od toga očekuje i veći utjecaj u EU,
u kojemu zbog nepristupanja Britanaca euru, nema važniju riječ.
Blair je držao dovoljnim dobiti blagoslov američkog predsjednika
Billa Clintona i o svojim planovima obavijestiti neke veće NATO-ove
savezničke sudrugove. NATO-ovo vijeće u sastavu na razini
veleposlanika, trebalo je već prošlog utorka brzo svršiti stvar i
Robertsona formalno imenovati. No tada je iznenada zapelo.
Neki od malih NATO-ovih partnera nisu sudjelovali u onomu što su si
veliki zamislili. Službeno se doduše u diplomatskim krugovima
bruxelleskog NATO-ova glavnog stožera govori da osim Georgea
Robertsona nema drugih kandidata. No tomu nije baš tako. Kad je bio
dogovoren odlazak Javiera Solane u Europsku uniju, u potrazi za
kandidatima pregledane su europske zemlje NATO-a. Brzo su
pronađeni. Bio je jedan danski kandidat, govorilo se o imenima
Nizoemaca i Belgijanaca. Britanci su se odmah suprotstavili s
imenima trojice kandidata, od kojih je preostao Robertson. Pri tomu
treba znati: kod izbora najvišeg civilnog NATO-ova šefa, europski
partneri u savezu imaju pravo na to mjesto. Jer vojnog vrhovnog
zapovjednika uvijek imenuju Sjedinjene Države.
Sve bi zacijelo u sadašnjoj ljetnoj praznini bilo brzo zaboravljeno
kao prikladna kazališna grmljavina, da manji NATO-ovi partneri
ne sumnjaju da iza toga stoji sustav. A čini se da je tako. U zadnje
se vrijeme množe slučajevi u kojima veliki pokušavaju stvoriti
direktorij u svim pitanjima međunarodne politike, ali i unutar
NATO-a i Europske unije. Kontaktna skupina za Balkan bila je gotova
stvar koja je ostala među velikima iz NATO-a i EU. U važnim
kadrovskim odlukama, poput imenovanja Bode Hombacha za
koordinatora u balkanskom stabilizacijskom sporazumu ili izbora
Javiera Solane za predstavnika vanjske i sigurnosne politike
Europske unije i imenovanja njegova francuskog zamjenika, veliki
su se između sebe uzobijestili.
Da baš tri države Beneluxa, koje su bile uz zipku NATO-a i EU-a, šire
nezadovoljstvo zbog tog prenemaganja, trebalo bi svih potaknuti na
razmišljanje. Ne može se dovoditi u dvojbu odanost te europske
bitne momčadi savezu ili uniji. No može li se prihvatiti da se
pozivom na silu prilika ili svjetskopolitičku konstelaciju dovede
u pitanje jednakost svih partnera, na to treba staviti veliki
upitnik" - drži Heribert Korfmacher.