US FAM PONAŠANJE UN-A PRODUŽUJE RAT

SJEDINJENE DRŽAVE FOREIGN AFFAIRS MAGAZINE srpanj/kolovoz Pružite ratu priliku Ugledni politički list donosi iscrpnu i jasnu raščlambu okolnosti koje prethode ratu ili slijede nakon njega. Sadržaj se može podijeliti u nekoliko povezanih cjelina: preuranjeno stvaranje mira, problemi s kojima se sučeljavaju mirotvorci, prvi 'poslijejunački' rat i napravite rat da možete napraviti mir. "... rat se mora nastaviti sve dok se ne postigne rješenje. Rat donosi mir tek nakon što prijeđe kulminirajuću fazu nasilja..." Mir mora postati privlačniji od nastavka borbe. Zbog utjecaja velikih sila na establishment Ujedinjenih naroda, male se zemlje rijetko mogu izboriti za svoja prirodna prava. Njih se obično prekida na samom početku prije nego se iscrpe sve raspoložive mogućnosti i uspostave preduvjeti za trajno rješenje. Prekidi vatre nametnuti su od Vijeća sigurnosti kako bi se zaustavile borbe". Tijekom prekida vatre iscrpljene strane u sukobu iskoriste vrijeme za pregrupiranje svojih postrojba i ponovno naoružavanje. To pojača i produlji borbu istog trenutka čim prestane primirje. To se pokazalo točnim u arapsko-izraelskom ratu (1948. - 49.) i nedavno na Balkanu. Nakon nametnutih prekida vatre često su izbile borbe između Srba i Hrvata u krajini, između snaga krnje jugoslavenske federacije i Hrvatske vojske, kao i između Srba, Hrvata, Muslimana u Bosni... I u vrijeme hladnoga rata suprotstavljene supersile imale su opravdanje za svoje ponašanje, čiji su se rezultati tumačili manjim od dva zla odnosno mogućnosti nuklearnog sukoba. List navodi primjer Daytonskog sporazuma i Bosne koja ostaje podijeljena u tri rivalske vojske, gdje je borba trenutno suspendirana, ali su neprijateljstva produljena na neodređeno vrijeme. "S obzirom da niti jednoj strani ne prijeti poraz ili gubitak, niti jedna strana nema dovoljno inicijative za postizanje trajnog rješenja; jer se čak ne vidi put mira, pa je glavni prioritet pripremiti se radije za budući rat nego za obnovu devastiranih gospodarstava i društava. Neprekinut rat sigurno bi uzrokovao daljnje patnje i doveo do nepravednog rezultata s jednog stajališta ili drugog, ali bi također doveo do stabilnije situacije koja bi dopustila istinski početak poslijeratnog razdoblja. Mir se održi samo onda kada je rat istinski završen"... Nadalje se kaže kako niz multilateralnih organizacija žive od intervencija u tuđim ratovima. Njihova je značajka da se pojavljuju tijekom rata no odbijaju sudjelovati u njemu. Dugoročno gledajući to je veoma štetno... Prvi je prioritet mirotvoraca izbjegavati žrtve u vlastitim redovima, stoga oni izbjegavaju konfrontaciju. Oni su zapravo u najboljem slučaju pasivni promatrači pokolja i nasilja, kao primjerice u Bosni i Ruandi, a u najgorem slučaju kolaboracionisti, kao što su to bili Nizozemci u Srebrenici, kada su pomagali bosanskim Srbima razdvajanje vojno sposobnih muškaraca od ostalog dijela populacije. Osim toga, nastavlja list, katkad sama nazočnost snaga UN-a, ugrožava civile, koji želeći pobjeći iz ratne zone, stradavaju zbog izostanka očekivane pomoći. Plavci su, primjerice u Sarajevu, na pomalo perverzan način ograničavali odlazak civila zračnim mostom iz opkoljenoga grada, kada se moglo očekivati da će Muslimani ili napustiti grad ili otjerati Srbe. Institucije poput Europske unije i OESS-a nemaju odgovarajuću strukturu, lanac zapovijedanja, premda nastoje intervenirati u situacijama poput ratnih... A multinacionalna zapovjedništva također teško kontroliraju i upravljaju svojim trupama... Autor komentira NATO-ovu intervencija iz zraka za pomoć Kosovu, uz analizu tijeka operacija, uporabe zrakoplova i helikoptera, i stradanje mjesnog pučanstva... "Treba se upitati bi li bilo bolje Kosovarima da NATO jednostavno ništa nije poduzeo". Riječ je zatim o izbjeglicama, kampovima za raseljene osobe i djelovanju mnogobrojnih nevladinih udruga koje su same sebi svrha. List daje pregled pedesetogodišnjeg razdoblja u kojem su djelovale pojedine nevladine udruge od Europe, Srednjega istoka do Afrike... Danas se previše ratova pretvorilo u endemske sukobe bez izglednog svršetka jer su transformacijski učinci odlučne pobjede i iscrpljenosti zapriječeni vanjskom intervencijom... Sjedinjene Države bi trebale odvraćati zemlje od multilateralne intervencije umjesto da je vode. Trebala bi se uspostaviti nova pravila za nevladine udruge, u najmanju ruku ne bi ih trebalo niti ohrabrivati niti osnivati. Ako već postoje, njima bi naime trebalo dopustiti da služe jedinom korisnom cilju: a to je uspostavljanje mira. Autor opširnoga teksta, iz kojega smo prenijeli ulomke, Edward je N.Lutwak, viši analitičar pri Centru za strateške i međunarodne studije.