NJ 2.VIII.-DIE WELT-EUROPA U XXI.ST.

NJEMAČKA DIE WELT 2. VIII. 1999. "Europa se mora oprostiti od starih državnih zamisli" List objavljuje oveći razgovor s engleskim profesorom povijesti Haroldom Jamesom. - Duh obilazi - duh globalizacije i bez pretjerivanja može se reći: većina Europljana ga se boji... = To što se danas događa, nipošto nije novo. Početci procesa globalizacije sežu u drugu polovicu XIX. stoljeća. Jedan važni trenutak te 'prve globalizacije' bilo je puštanje u pogon prvog transatlantskog kabela 1906. Preko njega su se brzo mogli prenositi financijski podatci iz Amerike u Europu i obrnuto. To je pak pridonijelo da su burzovni slomovi 1906. i 1907. u New Yorku odmah imali posljedica u Berlinu i Beču. - Želite li time reći da je sadašnji razvitak zbog svojih tendencija samo ponavljanje onoga, što se događalo prije Prvog svjetskog rata? = Danas se rado govori o 'dobu Big Maca'. No što je u tomu tako novo? Još u prošlom stoljeću ujedinila se moda. Kad pogledamo slike japanskih građana s kraja XIX. stoljeća i početka XX., vidimo birokrate s visokim krutim ovratnicima u crnim kaputima. Isto su se tako po kontinentima raširile jeftine tkanine proizvedene u Manchesteru. I Singerovi šivaći strojevi bili su 'simbol' globalizacije. - No koliko današnja globalizacija nadilazi ekonomske procese? = Taj proces naravno uključuje kretanje ljudi i zamisli, to ga čak stimulira. (...) - Povijesni razvitak određuje i djelatni politički kadar. Držite li da su današnji političari uopće sposobni obaviti tako zamršenu zadaću kao što je globalizacija? = Zapravo današnji politički naraštaj nema baš pretpostavke za 'junačko' dovršenje teškog procesa globalizacije. No s druge strane, političari današnjice i ne moraju voditi 'junačku politiku', jer nju nitko ni ne treba niti očekuje. Iz najnovije prošlosti želio bih spomenuti samo Borisa Jeljcina i Lecha Walesu: obojica su bili stvarni junaci tijekom važnih povijesnih preokreta u svojim zemljama. U međuvremenu su postali tragikomičnim likovima. Stoga preporučujem da pogled ne bude previše usmjeren na političare. - No većinu Europljana zanima pitanje u čemu će se sastojati političke posljedice te globalizacije a odgovor očekuju od političara... = U prvom početku globalizacije, krajem XIX. stoljeća, političari su uglavnom željeli jačati državu. Među sredstva koja su odabrali pripadalo je i povećanje 'zaštitnih carina' kojima se štitilo domaće proizvode od jeftinije inozemne konkurencije, ali i izgradnja struktura blagostanja države. Tako je nastalo Bismarckovo zakonodavstvo, uzdiglo je Njemačku u prvu socijalnu državu svijeta. No istodobno je utisnut pojam o 'rastućim državnim izdatcima', koji je svoje teško značenje očuvao do naše sadašnjosti. Za razliku od toga, nova se globalizacija nazire po tomu što se privatizira sve više i više državnih područja. Novom Zelandu i Irskoj uspjelo je u zadnjih deset godina radikalno smanjiti državne izdatke, dočim su velike zemlje - pomislite samo na Brazil a i na Njemačku - s tim imale velikih muka. (...) - Postoji li uopće samostalna i nosiva vizija Europe ili ne moramo polaziti od europske slabosti identiteta koja se izražava u reakcijama na proces globalizacije? = Europljani se nedvojbeno osjećaju nesigurnima. Imaju velikih teškoća u vođenju zajedničke politike. Osim toga vide da su pred velikim gospodarskim izazovima. Što dakle može biti temelj europskog identiteta? Čak i najoduševljeniji zagovornici Europe europsko ujedinjenje drže tek momentom stvaranja identiteta, među mnogim drugima. Aspekt suvremenog svijeta - a to se ne smije previdjeti - sastoji se u igri s identitetom drugih. Gdje se identitet povezuje s tradicijom? Postoji, naravno, europska tradicija, ali ta europska tradicija sastoji se od mnogo različitih nacionalnih tradicija. Time je europska tradicija nastala iz utakmice različitih nacionalnih zamisli. Stoga je Europa posve neprikladna da se predstavlja zaštitnim znakom antiamerikanizma. Europa mora vrlo oprezno krenuti na posao: ne smije braniti svoje vrijednosti na temelju antiamerikanizma. (...) - Bi li se proces iz doba prije Prvoga svjetskog rata mogao ponoviti i u smislu da unazadi globalizaciju koja traje? = Ta opasnost postoji. Još u jesen 1998. kretali smo se vrlo blizu ruba financijsko-političke a time i gospodarsko-političke krize. To što ipak nije došlo do propasti, djelomično treba povezati i s djelotvornom potporom međunarodnih ustanova. Još ranije je, u ljetu, izbila azijska kriza a Rusija je objavila svoju nesposobnost plaćanja. Ti su događaji u najvećoj mjeri alarmirali banke za izdavanje novčanica, a da Federal Reserve Board iz Amerike nije pomogao Brazilu, nedvojbeno bi došlo do sloma - poput onog ranih tridesetih godina. U načelu ta opasnost još ni izdaleka nije uklonjena. Razgovor je vodio Adelbert Reif.