US CSM 14.7. MILOŠEVIĆ - ĐUKANOVIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 14. VII. 1999. Milošević u Srbiji suočen sa još više razdora "Zasad se barem čini da se kriza na Kosovu smiruje. No jugoslavenski je predsjednik Milošević možda već suočen s još jednim problematičnim balkanskim područjem: jugoslavenskom republikom Crnom Gorom, koja se sve više udaljuje od dominantne republike Jugoslavije - Srbije. Sastanak 14. srpnja u Beogradu između delegata crnogorske vlade i Miloševićeve vladajuće stranke mogao bi označiti prekretnicu u njihovim odnosima. Za Crnu Goru koja, među inim, nije odobravala srpski pristup kosovskoj krizi i koja je razvila jake veze sa Zapadom, očekuje se da će na sastanku zatražiti punu ravnopravnost tih republika. No ono što je važnije od ikakvoga posebnog zahtjeva - Crna Gora želi vidjeti temeljite demokratske promjene u Srbiji. 'Želimo da Srbija odustane od nacionalizma i da prihvati demokraciju. Željeli bismo da i Crna Gora i Srbija imaju demokratske vlade i jasan odnos na papiru', kazao je Miško Vuković, savjetnik predsjednika Đukanovića za zakonodavstvo i najvažniji član crnogorske vladajuće stranke. 'Želimo da Miloševićeva Socijalistička stranka bude iskrena i da ne okoliša te da prestane sa svojim političkim igricama koje je igrala u prošlosti.' Očekuje se da će se pregovorima rješavati zakonodavna kriza koja je započela još u svibnju 1998. kad je stranka crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića, Demokratska stranka socijalista, pobijedila na izborima u Crnoj Gori. Prema jugoslavenskom Ustavu, Đukanovićeva stranka tada je trebala poslati svoje izaslanike u jugoslavenski savezni parlament, koji bi zatim izabrao novog jugoslavenskog premijera iz crnogorske vladajuće stranke. Umjesto toga, Miloševićev režim iskoristio je sudsku odluku ustavnog suda o zadržavanju vlasti, a crnogorska nova stranka nikada nije stigla u parlament. Osim toga, Momir Bulatović, Miloševićev dugogodišnji saveznik, koji je izgubio predsjedničke izbore od Đukanovića, postao je novi jugoslavenski premijer. Od tada odnos među dvjema republikama postajao je sve neprijateljskiji, a situacija je tijekom rata prijetila da eskalira u nasilje. Crna Gora više ne priznaje jugoslavenske federalne zakonske ovlasti, dok Srbija nastavlja sve više tonuti u izolaciju. Crna Gora, nadalje, zaprijetila je uhićenjem svakog optuženog ratnog zločinca koji stupi na njezin teritorij. Ne bude li kriza riješena na sastanku 14. srpnja, Crna Gora bi ove jeseni mogla održati referendum za izglasavanje neovisnosti. Slične su situacije izazvale ratove na ovom nemirnom području u posljednjih deset godina. Povijesno, Crna Gora i Srbija bile su prijateljske države, a sadašnja kriza među njima više je političke nego etničke naravi- iako se neki Crnogorci nostalgično prisjećaju svoga kraljevstva koje je propalo nakon Prvoga svjetskog rata kad je Crna Gora postala dijelom Jugoslavije. Crnogorci i Srbi govore istim jezikom i dijele istu pravoslavnu vjeru - iako su crnogorske i srpske crkve odvojene. Crna Gora ima 600.000 stanovnika a Srbija 10 milijuna. Crnogorski politički ciljevi mogu biti motivirani željom da se izoliraju od monetarnog i političkog kaosa koji bi mogao preplaviti i destabilizirati Srbiju u nadolazećim mjesecima. Iako je i Crna Gora bila bombardirana tijekom NATO-ove kampanje, Zapad ju je velikim dijelom poštedio razaranja i međunarodne izolacije koja je pogodila Srbiju. Vodeći crnogorski bankari i gospodarstvenici navodno žele da republika ima vlastitu valutu kako bi se zaštitila od mogućega gospodarskog kaosa u Srbiji. S time se slažu čak i neki ljudi u Srbiji. Bogoljub Karić, moćni poslovni čovjek i ministar bez lisnice u Miloševićevoj vladi, tvrdi da bi Crnoj Gori trebalo dati sve što želi, uključujući i vlastiti novac i povlačenje Bulatovića, sadašnjeg jugoslavenskog premijera. 'Bulatović bi trebao biti sretan da prepusti mjesto vladajućoj stranci. Može čekati svoju priliku na sljedećim izborima. Crnoj Gori treba dati puno predstavništvo u saveznoj vladi, a trebamo učiniti sve što je moguće kako bismo republici omogućili da ostane dijelom Jugoslavije', rekao je Karić. Karić tvrdi kako crnogorske aspiracije na neovisno gospodarstvo mogu pomoći Srbiji i da dvije republike imaju zajedničke financijeske interese. No Karić obznanjuje da se u jugoslavensoj vladi svi ne slažu s njegovim mišljenjem. Ipak, bio je na sastanku, održanom 13. srpnja u Crnoj Gori, s Đukanovićem kojega neki zapadnjaci vide kao Miloševićeva nasljednika. Crna Gora odabrala je započeti pregovore u trenutku političke krize. Srbija se grči zbog svakodnevnih demonstracija a potpora Miloševiću brzo nestaje. 'Na taj sastanak može se gledati kao na još jedan oblik pritiska na Miloševića(...)', kazao je beogradski analitičar koji nije želio biti imenovan. Ipak, mali su izgledi da Srbija udovolji crnogorskim zahtjevima. Jugoslavenskog predsjednika - trenutno Miloševića - izabrala je savezna vlada. Milošević će biti u neizmjerno slabijem položaju bude li crnogorska vladajuća stranka pravedno zastupljena u tom vladinom tijelu. Osim toga, srbijanske vladajuće stranke posljednjih su dana sve nepopustljivije, a oporba sve više dolazi u središte pažnje. Jedan je od ključnih oporbenih zahtjeva razriješiti ustavnu krizu između Crne Gore i savezne vlade. Zapad je, u međuvremenu, opetovano upozoravao da neće tolerirati primjenu sile protiv Crne Gore. Jugoslavenska vojska 12. je srpnja objavila da ne planira puč u republici, kao što su to nedavno insinuirali izvori NATO-a. Jugoslavenska vojska navodno ima 15.000 vojnika koji su ostali u Crnoj Gori nakon razmještanja vojnika tijekom rata na Kosovu. Ipak, neki su puni nade. 'Optimist sam', kazao je businessman Karić. 'Ovaj problem treba biti riješen. Ako se to ne dogodi, imat ćemo još većih problema'", prenosi Alex Todorović.