ZAGREB/SAN FRANCISCO, 20. srpnja (Hina) - "Svi su ljudi lažljivci" rečeno je već u jednom psalmu u Bibliji. Čak i kad bi bilo tako, tvrde psiholozi, tek malobrojni mogu raskrinkati tuđe laži, piše "Die Welt".
ZAGREB/SAN FRANCISCO, 20. srpnja (Hina) - "Svi su ljudi lažljivci"
rečeno je već u jednom psalmu u Bibliji. Čak i kad bi bilo tako,
tvrde psiholozi, tek malobrojni mogu raskrinkati tuđe laži, piše
"Die Welt". #L#
Čak ni dulje prijateljstvo ili poznanstvo s nekom osobom, pokazuju
najnoviji rezultati psihološkog pokusnog laboratorija, ne znači
nužno i oštriji osjećaj za njezine neistine.
Svi mogu lagati na veliko - od nevjernih bračnih partnera do velikog
zločinca koji uspije izbjeći sud. Bilo bi korisno kad bi suprotna
strana mogla prijevaru raspoznati po izdajničkim znacima. No, čak i
profesionalni istražitelji teško raskrinkavaju lažljivce,
zaključio je Paul Ekman, voditelj "Human Interaction Laba" u San
Franciscu i ugledni stručnjak za emocije.
Ekman i njegovi suradnici ispitivali su osjećaj za neistinu tijekom
različitih pokusa. U jednom su pokusu ispitivane osobe gledale
video zapise na kojima su drugi iznosili oduševljenje za malo prije
odgledan film. Polovica ih je govorila neistinu jer film uoće nije
vidjela.
U drugom je pokusu jedna polovica lagala da nije uzela određeni
iznos novca koji je mogla ukrasti u Ekmanovu aranžmanu. Da bi sve
bilo uvjerljivije, Ekman je lažljivce ponekad nagrađivao. A ako bi
ih uhvatili u laži, prijetila im je kazna od 40 zvučnih udara. To je
moralo stvoriti realistične uvjete, jer i u stvarnom životu
lažljivci puno stavljaju na kocku.
U pokusima je otkriveno samo 60 posto lažnih izjava. Ali, samo
pogađanjem postigla bi se stopa od 50 posto. Čak su i procjene
pripadnika tajne službe, stručnjaka za detektor laži FBI-a,
sudaca, policajaca i psihijatara bile tek nešto malo iznad razine
nagađanja. U prosjeku su samo ljudi iz tajne službe sa 64 posto
pogodaka bili iznad te razine.
Zasad se još vjeruje u mogućnost da prijatelji i osobe od povjerenja
lakše mogu prozreti laži. No po najnovijim podacima, niti ta
pretpostavka nije točna.
U drugom je istraživanju Bella DePaulo, profesorica psihologije sa
sveučilišta u Virginiji, od studenata koji su se sprijateljili
prije mjesec dana zatražila da jedni drugima ispričaju stvarne i
izmišljene događaje iz vlastitoga života. Poslije su morali
ocjenjivati istinitost onoga što su im drugi ispričali.
Pokus je ponovljen pola godine poslije. I nakon polugodišnjeg
prijateljstva, studenti su "progutali" priče svojih kolega. Samo
su žene sa 60 posto bile malo iznad vrijednosti koje bi se dobile
slučajnim pogađanjem.
U novom je pokusu Eric Andersen, suradnik psihologinje DePaulo,
svojim ispitanicima pokazao video snimke na kojima njihovi
tadašnji životni suputnici iznose svoje osjećaje prema zajedničkom
znancu. No, polovica ih je lagala. I ljudi koji osobu s video snimke
nisu poznavali, ocijenili su da su osjećaji stvarni.
Na iznenađenje istraživača, životni su suputnici postigli znatno
slabije rezultate od neutralnih promatrača. Kad ih je neizravno
pitao ne čini li im se da u izjavi njihova partnera nešto "smrdi",
odmah su ga prekinuli. Zatim su neki rekli da su osjetili dašak
nepovjerenja. Očito su podsvjesno primijetili prijevaru.
"Ako ste s nekim u određenom odnosu, niste skupili samo iskustva o
partneru", drži psihologinja DePaulo, "nego ga imate i jaku potrebu
gledati u posve određenom svjetlu. Sigurno nećete primijetiti da
vam laže." Rezultati ispitivanja pokazuju da najviše vjerujemo
prijateljima i rođacima.
Među ispitanima, 77 posto ih je čvrsto vjerovalo da im "najbolji
prijatelj" nikada ne bi lagao, 69 posto to vjeruje i za "dobre
prijatelje", a 60 posto ih još drži da u obiteljskom krugu laži
jednostavno ne postoje. To je povjerenje zapravo paradoksalno jer s
druge strane većina ljudi jako dobro zna da im čak i prijatelji i
znanci u svakodnevnom životu za crno govore da je bijelo.
Studenti koje je psihologinja DePaulo zamolila da vode "dnevnik
laži", naveli su po dvije laži dnevno. U svakom trećem susretu
izgovarali su neistine. Rezultati su pokazali da je neistina
izgovorena u 28 posto svih razgovora s prijateljima, u 48 posto
razgovora sa znancima i 77 posto razgovora s nepoznatima. Prema
tome, u laži, a to vrijedi bar za one svakodnevne, nisu poslovično
kratke noge: u prosjeku se otkrije tek svaka peta.
(Hina) pet dgk