NJ 28. VI. SZ: AUSTR.VOJSKU POD NJ. ZAP.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 28. VI. 1999. Novopečena susjedska prostodušnost "Katkad se veliki preokreti potvrđuju u sporednim stvarima - kao što pokazuje i sadašnji pokušaj uspostave mira na Kosovu. Naime, austrijska savezna vlada odlučila je poslati na Kosovo jednu bojnu austrijske vojske i podrediti ju njemačkom zapovjedništvu. Austrijski ministar obrane Werner Fasslabend objasnio je da su odnosi s velikim susjedom Njemačkom danas tako normalni da više nema razloga koji bi osporili taj potez. Zašto bi ih, uostalom, i bilo? U slučaju dogmatskog tumačenja svih ustavnih temelja druge austrijske republike takav bi korak možda čak bio i pravno nedopustiv. No, ovaj put u središtu pozornosti nije 'vječna neutralnost' zemlje koja ionako isključuje mogućnost sudjelovanja operacijama koje nisu utemeljene na mandatu UN. No, ne treba zaboraviti ni državni ugovor iz 1955., u kojem su saveznici propisali Austriji uvjete za povrat suvereniteta. Nakon nesretnog velikonjemačkog zajedništva pod Hitlerom, saveznici su striktnu distancu prema Njemačkoj proglasili ključnim uvjetom, objavivši, dakle, izričitu zabranu ujedinjenja - u prvom redu, naravno, u vojnoj sferi. Državni ugovor brani Austriji i kupovinu njemačke robe poput zrakoplova i oružja. Po uskogrudnom tumačenju, Austrian Airlines ne bi smjeli angažirati airbuse budući da ovi sadrže preveliku količinu njemačke tehnike. Ozbiljni prigovori javili su se prilikom kupovine njemačko-francuskog sustava za protuzračnu obranu. Rabljene tenkove tipa Leopard austrijska je vlada tek nedavno kupila od Nizozemske. Za ostalo se pobrinula psihologija. Nakon egzistencijalno opasne krize identiteta zbog propasti Austro-Ugarske Monarije, koja je doživjela svoj vrhunac u 'priključenju' velikoj Njemačkoj, Austrijanci su nakon 1945. i na psihološkoj razini razvili snažne protunjemačke osjećaje. Dijelom politički, dijelom emocionalno ili u nadi da će takav stav omogućiti izbjegavanje suodgovornosti za nacional-socijalistička zlodjela, on je postao sastavnim dijelom austrijskog poslijeratnog identiteta, oslonac nove državne svijesti. Mnogo toga - ali ni u kom slučaju sve - kasnije je jednostavno nestalo. Veliki preokret nastupio je 1995. prilikom pristupanja Europskoj uniji. Neprekidno pazeći da ne budu smatrani samo nepoželjnim dodatkom Njemačkoj, Austrijanci su vrlo brzo utvrdili jako samostalnu i samosvjesnu ulogu u Europi. To dokazuje odluka o angažmanu austrijske vojske na Kosovu. No, novopečena prostodušnost ne podrazumijeva i sklad interesa. Austrija je jako ljuta što bi koordinatorom pakta za stabilnost Balkana trebao postati ministar u kabinetu njemačkog kancelara Bodo Hombach. Napokon, Austrijanci su imali vlastitog kandidata: Erharda Buseka, nekadašnjeg šefa OVP (Oesterreichische Volkspartei - Austrijska narodna stranka - op. prev.) i vicekancelara, izuzetno iskusnog u pitanjima srednje Europe i Balkana. No, to više nije njemačko-austrijsko pitanje već sasvim uobičajena nesuglasica u okviru EU", zaključuje Michael Frank.