ZAGREB, 20. lipnja (Hina) - Navodno je Marilyn Monroe rekla Albertu Einsteinu: "Ne bi li bilo divno kad bismo imali dijete tvoje inteligencije i moje ljepote?" Svi znaju što je Einstein odgovorio: "Bilo bi divno, no što ako bi bilo
obrnuto?" Prema najnovijim spoznajama, otrcana poanta sadržava priličnu dozu istine. Djeca lijepih žena doista su vrlo često slična ocu, osobito ako mu nedostaje tjelesnih odlika, piše "Die Welt". Za pokuse o sličnosti i privlačnosti, Frank K. Slater s Instituta Max-Planck za psihologiju ponašanja u Andechsu kraj Muenchena dao je izraditi slike 89 obitelji. Od svih članova - očeva, majki i djece - izrađeni su odvojeni portreti. Zatim su ocjenjivačima oba spola i različite životne dobi predočene te slike na prosudbu. Jedan dio njih morao je ocijeniti kojem su roditelju djeca sličnija, a drugi su imali zadaću ocijeniti majke i očeve prema privlačnosti njihovih lica. Rezultat ocjene lica bio je zapanjujući: što su majke bile ljepše, to su njihova djeca bila sličnija ocu. A ta obiteljska sličnost najizraženija je kod ružnih očeva: što su muževi lijepih žena imali manje tjelesnih vrlina, više su svoj izgled prenosili na djecu. Ono što bi na prvi pogled moglo djelovati poput ironije Slateru je samo potvrda sociobiološke teorije. Riječ je o pitanju kakvu svrhu
ZAGREB, 20. lipnja (Hina) - Navodno je Marilyn Monroe rekla Albertu
Einsteinu: "Ne bi li bilo divno kad bismo imali dijete tvoje
inteligencije i moje ljepote?" Svi znaju što je Einstein odgovorio:
"Bilo bi divno, no što ako bi bilo obrnuto?" Prema najnovijim
spoznajama, otrcana poanta sadržava priličnu dozu istine. Djeca
lijepih žena doista su vrlo često slična ocu, osobito ako mu
nedostaje tjelesnih odlika, piše "Die Welt".
Za pokuse o sličnosti i privlačnosti, Frank K. Slater s Instituta
Max-Planck za psihologiju ponašanja u Andechsu kraj Muenchena dao
je izraditi slike 89 obitelji. Od svih članova - očeva, majki i
djece - izrađeni su odvojeni portreti. Zatim su ocjenjivačima oba
spola i različite životne dobi predočene te slike na prosudbu.
Jedan dio njih morao je ocijeniti kojem su roditelju djeca
sličnija, a drugi su imali zadaću ocijeniti majke i očeve prema
privlačnosti njihovih lica.
Rezultat ocjene lica bio je zapanjujući: što su majke bile ljepše,
to su njihova djeca bila sličnija ocu. A ta obiteljska sličnost
najizraženija je kod ružnih očeva: što su muževi lijepih žena imali
manje tjelesnih vrlina, više su svoj izgled prenosili na djecu.
Ono što bi na prvi pogled moglo djelovati poput ironije Slateru je
samo potvrda sociobiološke teorije. Riječ je o pitanju kakvu svrhu
ima ženska ljepota u evolutivnoj borbi za opstanak.
Prema uvriježenome mišljenju, tijelo se tijekom evolucije razvilo
u svojevrsnu oglasnu ploču biološke vrijednosti njegova vlasnika.
Ljepota bi prema tome bila "pošten" pokazatelj koji drugom spolu
jamči da lijepa osoba ima vrline poput zdravlja, mladosti,
plodnosti i "dobrih gena", koje će mu pomoći u predaji njegovih
nasljednih čimbenika. No - prema Slaterovoj teoriji, privlačnost
ženske ljepote sastoji se i u tome da muškarcu obećava prijenos
njegovih crta lica na zajedničku djecu.
Muškarcima je uvijek bilo važno da im djeca sliče jer nikad nisu
mogli biti posve sigurni u očinstvo. Očevi se više bave odgojem što
im se njihovo očinstvo čini sigurnijim. A tu sigurnost mogu imati
ako dijete ima njihove crte lica.
Kod mnogih životinja i među narodima čiji je način života blizak
prirodi očevi često ubijaju djecu koja biološki nisu njihova, a čak
su i u suvremenim društvima ta djeca često žrtve zlostavljanja.
Tako je ljepota ipak poželjna jer svi muškarci žele biti što
sigurniji u svoje očinstvo. Ženska je ljepota očito vrlo pogodna za
prenošenje muškarčeva izgleda. "Fantomska lica", nastala od mnogih
ženskih lica koja su kopirana jedno preko drugoga, muškarci su u
više pokusa ocijenili vrlo privlačnima.
Lica su bila vrlo simetrična i imala su malo izražajnih obilježja.
Razmjeri pojedinih obilježja odgovarali su geometrijskoj
sredini.
Još, međutim, nije razjašnjeno zašto ružni muškaraci imaju osobito
velik uspjeh kod vrlo lijepih žena. Možda zato što se ružnoća često
sastoji od krajnjih obilježja i daleko je od prosjeka. Krajnja
obilježja, za razliku od prosječnih, imaju osobit uspjeh kod
lijepih partnerica.
(Hina) dgk dgk