US CSM 7.7.EU RAZMIŠLJA O VELIČINI E

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 7. VII. 1999. EU ponovno razmišlja o dimenzijama Europe "Kad francuski ministar zdravstva Bernard Kouchner ovoga tjedna preuzme novu dužnost UN-ova upravitelja za Kosovo, njegov će položaj značiti mnogo više od pronalaženja načina za povratak razorene srpske pokrajine u život. Njegovo imenovanje, koje je poticala Europska unija, glavni je dio slagalice što se oblikuje dok Europljani raspravljaju o glavnom pitanju njihove budućnosti: Dokle se 'Europa' proteže? 'Prvi put u zapadnoj politici osjećam odlučnost da se ozbiljno politički razmisli o integraciji toga područja, a ne samo o davanju novca', kaže Chris Cviić, stručnjak za jugoistočnu Europu u Kraljevskom institutu za vanjsku politiku u Londonu. Neposredno prije početka NATO-ova bombardiranja, britanski premijer Tony Blair branio je uporabu sile protiv predsjednika Slobodana Miloševića tvrdeći da Europa ne može tolerirati njegovo divljaštvo na 'svom pragu'. Nakon tri mjeseca, rata, i poslije početka obnove Balkan je prošao kroz vrata i ušao u hodnik 'zajedničkoga europskog doma' koji Kontinent gradi otkako je 1989. pao Berlinski zid. Došao je s nezvanim gostom - Srbijom koja je još pod vodstvom predsjednika Miloševića - ali će tu posve sigurno i ostati. Prvi put u pet stoljeća podignut je zastor vjerskih i političkih različitosti, a Europa započinje možda dosad najveći pothvat - integraciju. Sve počinje na Kosovu, središtu 'pakta stabilnosti' za Balkan koji promiče Njemačka i kojemu je cilj financirati ponovni razvoj tog područja te poticati razvoj demokracije. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Ficher nedavno je prihvatio američki pritisak da Europa mora najviše pridonijeti tom programu rekavši: 'Jugoistočna je Europa dio Europe. Ona je naša odgovornost.' No, europski vođe isto tako žarko žele preuzeti vodeću ulogu u političkom razvoju tog područja, posebno otkako mnogi mrze činjenicu da je na njihova leđa pao najveći teret mirovne i gospodarske pomoći Bosni radi provedbe mirovnoga sporazuma koji je Washington osmislio i nametnuo na daytonskoj mirovnoj konferenciji. Ovoga puta, ustraje francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine, 'Europa mora odigrati bitnu ulogu u obnovi jer je ovo dio Europe... ali Europa nipošto ne smije biti ograničena na ulogu onoga koji potpisuje čekove'. I kao što su europski vojnici, iz Britanije, Francuske, Njemačke i Italije prvi stigli na Kosovo kako bi osigurali to područje poslije povlačenja srpske vojske, europske se tvrtke nadaju da će prve doći na to područje i iskoristiti mogućnosti koje pruža obnova. 'Neće to biti samo Washington i Bruxelles', kaže g. Cviić. 'Investira li Italija, investirat će Grčka, a i susjedi će se uključiti... oni trguju s tim područjem i koriste se njime kao tranzitnim putem.' Europski poslovni ljudi već pretražuju www.seerecon.org, web- stranicu Europskoga povjerenstva (vladajućega tijela EU) i Svjetske banke kao mjesta razmjene informacija o obnovi jugoistočne Europe. Zastrašujuća je zadaća, politička i gospodarska, pretvaranja Balkana u stvarni dio Europe: jugoistočna Europa obuhvaća dva najnazadnija i najuništenija gospodarstva - srpsko i albansko - a niti jedna zemlja na tom području nema nikakvoga iskustva s onakvom demokracijom kakva vlada u zapadnoj Europi. Niti itko predlaže da bi se zemlje s tog područja mogle ubrzo uključiti u EU. Čak ni najnaprednije zemlje, poput Cipra i Češke Republike, vjerojatno neće biti primljene još sljedećih pet godina. No, europski dužnosnici ponudili su povezivanje Makedonije i Albanije s EU u svojevrsnom obliku partnerstva, u znak zahvalnosti za pomoć koju su te dvije zemlje pružile NATO-u tijekom rata na Kosovu. A Crna Gora, iako u sastavu Jugoslavije, mogla bi imati koristi od sporazuma regionalne stabilnosti, u znak priznanja za prozapadno stajalište njezine vlade tijekom sukoba. S vojne strane, europske vojske osigurat će većinu od 45.000 pripadnika mirovnih snaga koji se sada razmještaju na Kosovu pod zapovjedništvom britanskoga generala Mikea Jacksona. Ta beskrajna operacija čuvanja mira na području na kojem nema političkoga rješenja vrlo je skupa. Ali daje snagu novoj odlučnosti EU - prihvaćenoj prošlog mjeseca na summitu EU u Koelnu - da osmisli novu obrambenu politiku koju bi poduprla zajedničkim snagama. Dok se Europa širi preko granica uglavnom mirnih i naprednih zemalja koje su stvarale Europsku uniju proteklih pola stoljeća i na nemirnija žarišta poput Balkana, bit će joj potrebni vlastiti vojnici za krizne operacije. Europa vjerojatno nikad neće moći pokrenuti ofenzivu poput kosovskoga bombardiranja bez američke pomoći: američki zrakoplovi činili su gotovo 80 posto ukupnih snaga. No, za manje misije u kojima Washington možda neće imati interesa, EU može izgraditi svoje snage. Pokaže li se da je Kosovo bilo odskočna daska za trajnu stabilnost na Balkanu i za nov i širi osjećaj europskoga identiteta, moglo bi se pokazati da je bilo lansirna rampa za vojne snage koje mogu nametnuti taj identitet", piše Peter Ford.