ZAGREB, 23. lipnja (Hina) - U Institutu za filozofiju u Zagrebu počeo je danas trodnevni znanstveni skup "Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije" na kojem sudjeluje tridesetak znanstvenika i sveučilišnih profesora filozofije.
Od 1979., kada je Institut za filozofiju organizirao prvi filozofski skup "O filozofskoj misli Frane Petrića", to je deveti skup hrvatkih filozofa, koji nastoje upozoriti na značenje hrvatske filozofije u obzoru europske i svjetske znanosti.
ZAGREB, 23. lipnja (Hina) - U Institutu za filozofiju u Zagrebu
počeo je danas trodnevni znanstveni skup "Otvorena pitanja
povijesti hrvatske filozofije" na kojem sudjeluje tridesetak
znanstvenika i sveučilišnih profesora filozofije. Od 1979., kada
je Institut za filozofiju organizirao prvi filozofski skup "O
filozofskoj misli Frane Petrića", to je deveti skup hrvatkih
filozofa, koji nastoje upozoriti na značenje hrvatske filozofije u
obzoru europske i svjetske znanosti.#L#
Otvarajući skup, direktor Instituta za filozofiju Pavao Barišić
napomenuo je kako se u bogatstvu struja europske filozofske misli
ogleda i hrvatska filozofija. Govoreći o "Povijesti hrvatske
filozofije na filozofskim razdjelnicama Europe", Barišić je
upozorio kako hrvatska filozofija još nije izašla na povijesnu
pozornicu iako je Franjo Marković pola stoljeća prije, nego neki
drugi europski narodi, izradio nacrt za nacionalnu filozofiju.
"Nijedan svjetski nacrt filozofije ne bilježi sintagmu hrvatska
filozofija", ustvrdio je Barišić. Dodao je kako se hrvatski
filozofi ne obrađuju u europskim pregledima filozofije kao
hrvatski, nego pripadnici određenoga kulturnog kruga. Njihovo se
nacionalno podrijetlo ne spominje, već se spominju grad ili regija
kao mjesto rođenja. Po Barišićevim riječima, dok je u prošlom
stoljeću bio u Europi prisutan "proces nacionalizacije"
filozofija, danas je gotovo programatska tendencija - zahtjev za
regionalizacijom filozofije.
Stjepan Krasić primijetio je kako Talijani uvrštavaju u svoj
filozofski nacionalni korpus sve nacionalne mislitelje bez obzira
na to gdje su djelovali i jezik na kojem su pisali, a istodobno
niječu nacionalnu pripadnost hrvatskih mislitelja, obrazlažući
kako svojim djelom pripadaju talijanskoj kulturi. Danilo Pejović
je dodao kako ne možemo tražiti od drugih da pišu o nama, kada mi
sami o sebi ne pišemo.
Govoreći o "Nacionalnoj filozofiji u europskom kontekstu", Danilo
Pejović je napomenuo da je Hrvatska zemljopisno, kulturno-
povijesno i filozofski u Europi. "Imamo zajedničku baštinu - antiku
i kršćanstvo", rekao je. Upitavši tko pripada i na koji način
nacionalnoj filozofiji, Pejović je ustvrdio kako je u 20. stoljeću
to lako odrediti, "po jeziku djela", ali što se ide više u prošlost,
svar postaje složenija. Podsjetivši kako je Petrić bio
neoplatonist, zapitao je po čemu on spada u hrvatsku filozofiju,
kad je pisao na latinskom jeziku i živio i djelovao u inozemstvu.
"On pripada europskoj filozofiji, kao i Bošković i mnogi drugi",
rekao je, dodavši kako se ipak ne može staviti granica između
nacionalnog i univerzalnog iako je filozofija univerzalna
manifestacija bića.
U izlaganju o "Problemima nacionalne filozofije" Franjo Zenko je
istaknuo kako je geneza hrvatske filozofije vezana uz Hrvatski
narodni preporod te kako sve male nacije nastoje sve svoje filozofe
integrirati u nacionalnu filozofiju. Tako se u hrvatsku
filozofiju, kako je rekao, može uvrstiti sve filozofe koji su
pisali djela na području Hrvatske te sve filozofe hrvatskoga roda
koji su pisali izvan domovine i na bilo kojem drugom jeziku.
Stoljetno zaostajanje predstavljanja hrvatske filozofije u
svijetu prevladat će se, po ocjeni sudionika skupa, kad budemo
imali cjelovitu povijest hrvatske filozofije.
U prijepodnevnom radu skupa sudjelovali su i Ljerka Schiffler,
Zdravko Radman i Boris Kalin.
(Hina) mc mc