ZAGREB, 22. lipnja (Hina) - Što su liječnici kroz povijest do Freuda rekli o "bolesti zavođenja" - uglavnom se zna. Manje je, pak poznato što su zavodnici izvoljeli reći o liječnicima? Zanimljivo je što o tomu piše legendarni pustolov
i zavodnik španjolsko-talijanske krvi Giacomo Casanova, koji je, usput rečeno, i sam želio postati liječnikom. L#L Iz memoara što ih je Casanova počeo pisati ljeta Gospodnjeg 1797. u dobi od sedamdesetdvije godine, doznajemo da je slavni zavodnik želio učiti medicinu, jer je za "taj poziv imao veliku sklonost", ali ga njegovi "skrbnici nisu slušali", navodi se u napisu Što je Casanova rekao za liječnike dr. Borivoja Vitasa objavljenom u Liječničkim novinama. Odlučili su da se Casanova prihvati prava, mada je on prema tom pozivu "osjećao nesavladivu odvratnost". "Tvrdili su da ću advokatskim pozivom najlakše doći do bogtstva, a kako su smatrali da imam govorničkog dara, nakaniše me dati u crkvene advokate, što je još gore", veli zavodnik, te napominje da nije "izučio ni jedno ni drugo, a drugačije nije moglo ni biti". Začuđuje da Casanova koji se kanio posvetiti liječničenju kaže da nikad nije pozvao liječnika kad je bio bolestan. Prema njegovu sudu, "od liječničkih savjeta više je ljudi pomrlo no ozdravilo, pa iz toga slijedi da bi život bez njih bio mnogo sretniji". Čini se da
ZAGREB, 22. lipnja (Hina) - Što su liječnici kroz povijest do Freuda
rekli o "bolesti zavođenja" - uglavnom se zna. Manje je, pak poznato
što su zavodnici izvoljeli reći o liječnicima? Zanimljivo je što o
tomu piše legendarni pustolov i zavodnik španjolsko-talijanske
krvi Giacomo Casanova, koji je, usput rečeno, i sam želio postati
liječnikom. L#L
Iz memoara što ih je Casanova počeo pisati ljeta Gospodnjeg 1797. u
dobi od sedamdesetdvije godine, doznajemo da je slavni zavodnik
želio učiti medicinu, jer je za "taj poziv imao veliku sklonost",
ali ga njegovi "skrbnici nisu slušali", navodi se u napisu Što je
Casanova rekao za liječnike dr. Borivoja Vitasa objavljenom u
Liječničkim novinama. Odlučili su da se Casanova prihvati prava,
mada je on prema tom pozivu "osjećao nesavladivu odvratnost".
"Tvrdili su da ću advokatskim pozivom najlakše doći do bogtstva, a
kako su smatrali da imam govorničkog dara, nakaniše me dati u
crkvene advokate, što je još gore", veli zavodnik, te napominje da
nije "izučio ni jedno ni drugo, a drugačije nije moglo ni biti".
Začuđuje da Casanova koji se kanio posvetiti liječničenju kaže da
nikad nije pozvao liječnika kad je bio bolestan. Prema njegovu
sudu, "od liječničkih savjeta više je ljudi pomrlo no ozdravilo, pa
iz toga slijedi da bi život bez njih bio mnogo sretniji". Čini se da
je Casanova, koji se proslavio svojim pobjedama na ljubavnom bojnom
polju, ravnao prema savjetima svog učitelja, venecijanskog
senatora Malipiera. Naime, ako već nije postao liječnikom, a ono je
tražio "lijek" za svoju Sreću. Naime, uvaženi je senator Casanovu
poučio samom temelju medicinskog poziva: "u rukama nesmotrena
čovjeka i najbolji lijek postaje otrov, kao što u rukama mudraca i
najžešći otrov postaje lijek."
(Hina) ld ld