ZAGREB, 19.lipnja (Hina) - U Lijepoj našoj malo je onih koji piju iz "prave čaše". Greška! Čaša nije tek "šminka", čaša je iznimno važna za kušanje i uživanje u vinu. Prva čaša za vino izrađena tako da u najvećoj mogućoj mjeri omogući
uživanje u napitku izrađena je u 18. stoljeći i otad ne prestaje briga za ljubitelje dobre kapljice.L#L Čaša je ogledalo vinara. Pravi vinopija nije posve zadovoljan ma pio i najbolje vino iz neprimjerene čaše, stoji u napisu "Bitna je čaša" objavljenom u Gospodarskom listu. Čaša je oruđe koje služi da se vino stavi u dodir s našim osjetilima - vidom, njuhom, opipom, okusom... Da nam prsti ne bi bili preblizu nosu, te da se njihov miris ne pomiješa s mirisom vina, ali i zato da dlanom i prstima ne prljamo staklene stijenke i ne zagrijavamo vino, traži se da vinska čaša ima stalak. Za nj valja držati! Da bi se i vizualno uživalo, čaša mora biti bezbojna i prozirna, besprijekorno čista i bez ikakovih rezbarija i gravura na koje su toliki vinski amateri jednostavno - slabi. Neke sorte, te mlada svježa vina šire dovoljno mirisa, pa se za njih koristi čaša u obliku tulipana. Crvena mlađa vina mogu se poslužiti i iz manjih trbušastih čaša. Vina kod kojih se sporije oslobađa miris traže čašu suženu u gornjem dijelu da miris ne izvjetri nego uđe izravno u nos. Odležana vina, osobito crna, traže široku i trbušastu čašu. Za laganija mlada bijela vina
ZAGREB, 19.lipnja (Hina) - U Lijepoj našoj malo je onih koji piju iz
"prave čaše". Greška! Čaša nije tek "šminka", čaša je iznimno važna
za kušanje i uživanje u vinu. Prva čaša za vino izrađena tako da u
najvećoj mogućoj mjeri omogući uživanje u napitku izrađena je u 18.
stoljeći i otad ne prestaje briga za ljubitelje dobre kapljice.L#L
Čaša je ogledalo vinara. Pravi vinopija nije posve zadovoljan ma
pio i najbolje vino iz neprimjerene čaše, stoji u napisu "Bitna je
čaša" objavljenom u Gospodarskom listu. Čaša je oruđe koje služi da
se vino stavi u dodir s našim osjetilima - vidom, njuhom, opipom,
okusom... Da nam prsti ne bi bili preblizu nosu, te da se njihov
miris ne pomiješa s mirisom vina, ali i zato da dlanom i prstima ne
prljamo staklene stijenke i ne zagrijavamo vino, traži se da vinska
čaša ima stalak. Za nj valja držati! Da bi se i vizualno uživalo,
čaša mora biti bezbojna i prozirna, besprijekorno čista i bez
ikakovih rezbarija i gravura na koje su toliki vinski amateri
jednostavno - slabi. Neke sorte, te mlada svježa vina šire dovoljno
mirisa, pa se za njih koristi čaša u obliku tulipana. Crvena mlađa
vina mogu se poslužiti i iz manjih trbušastih čaša. Vina kod kojih
se sporije oslobađa miris traže čašu suženu u gornjem dijelu da
miris ne izvjetri nego uđe izravno u nos. Odležana vina, osobito
crna, traže široku i trbušastu čašu. Za laganija mlada bijela vina
koriste se čaše od 1,5 dl, za rosee do 1,9 dl. za punije mlađe i
jednostavnije crveno vino do 2 dli, a za odležani crnjak i do 3 dl.
Za vinsku čašu važno je da je izrađena od kristala ili polukristala.
Profesionalni degustatori imaju vlastitu čašu. Nekad se vino
kušalo iz plitke srebrne posude zvane tastevin. Dnas se još mogu
vidjeti kao medaljoni obješeni o vrat sommeliera ili vinotoče.
(Hina) ld ld