HR-kriza-intervencija IT-10.VI.LA STAMPA-MILOŠEVIĆ ITALIJALA STAMPA10. VI. 1999.Sada pripazite na Miloševića"Gotovo je. Koliko god prostora treba uvijek ostaviti za nepredvidljivo, općenito u politici, a posebice na Balkanu, koliko
god složeni ostaju problemi koje treba riješiti da bi se došlo do pravoga mira, ovoga puta čini se da je rat baš završio. Noćna mora koja je trajala dva i pol mjeseca, neizbježna noćna mora, koju je Zapad trebao proći kako ne bi iznevjerio svoja temeljna načela. No, sada smo na prekretnici iza koje stoji rješenje jedne epohalne tragedije. Nada, a ne više tjeskoba.NATO-u je ovo prvi pravi rat u pola stoljeća života i jasna vojna pobjeda. No, to je i politička pobjeda, jer je korištenje sile bilo uvijek povezivano s diplomatskim traženjem rješenja sukoba. U tome je savez između Amerike i Europe uspješno djelovao na obje strane. Ako Amerika i jest predstavljala silu, nikada nije isključivala diplomaciju, a Europa, iako je stavila naglasak na diplomaciju, nikada nije izbjegla svoje obveze u korištenju sile. Sveukupno, to je veliki dokaz jedinstva i 'strateške' zrelosti. U tom kontekstu treba istaknuti i doprinos Italije, koji je u nekim vidovima bio
ITALIJA
LA STAMPA
10. VI. 1999.
Sada pripazite na Miloševića
"Gotovo je. Koliko god prostora treba uvijek ostaviti za
nepredvidljivo, općenito u politici, a posebice na Balkanu, koliko
god složeni ostaju problemi koje treba riješiti da bi se došlo do
pravoga mira, ovoga puta čini se da je rat baš završio. Noćna mora
koja je trajala dva i pol mjeseca, neizbježna noćna mora, koju je
Zapad trebao proći kako ne bi iznevjerio svoja temeljna načela. No,
sada smo na prekretnici iza koje stoji rješenje jedne epohalne
tragedije. Nada, a ne više tjeskoba.
NATO-u je ovo prvi pravi rat u pola stoljeća života i jasna vojna
pobjeda. No, to je i politička pobjeda, jer je korištenje sile bilo
uvijek povezivano s diplomatskim traženjem rješenja sukoba. U tome
je savez između Amerike i Europe uspješno djelovao na obje strane.
Ako Amerika i jest predstavljala silu, nikada nije isključivala
diplomaciju, a Europa, iako je stavila naglasak na diplomaciju,
nikada nije izbjegla svoje obveze u korištenju sile. Sveukupno, to
je veliki dokaz jedinstva i 'strateške' zrelosti. U tom kontekstu
treba istaknuti i doprinos Italije, koji je u nekim vidovima bio
teži nego onaj ostalih, ali uvijek konkretan i siguran.
No, ne može se ne govoriti i o Rusiji. Njezin je prilog bio
odlučujući, a Milošević je popustio tek kad je shvatio da Moskva
nikada neće ohrabrivati i prihvatiti njegove cinične i tragične
igre. Uključivanje Rusije u diplomatske napore, a preko Rusije i
UN-a, politička je zasluga baš NATO-a, a posebice Europe. Politička
zasluga, uz one vojne. Naravno ovo drugo staje kao temeljno, makar i
sa svojim neizbježnim teretom uništavanja i žalosti. No, takva je
povijest.
Sada se traženje stvarnoga mira ne može odvojiti od opreza.
Milošević opravdava svako nepovjerenje. Ali najveći je dio
obavljen.", piše Aldo Rizzo.