US 9. VI. CSM ODNOSI US E

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 9. VI. 1999. Jesu li prekooceanske veze zdrave? "Ako sadašnji razvoj događaja na Kosovu i u Srbiji dovede mir na Balkan, rezultat će biti potvrda NATO-ove strategije i barem privremeno jačanje prekooceanskih odnosa. No, sigurnosni problemi ne čine cjelinu ustroja takvih odnosa. Nedavno je skupina Vijeća za inozemne odnose u raspravi o 'Budućnosti prekooceanskih odnosa' zaključila da su 'odnosi mirni ... Trenutno nema ozbiljnih razmirica u prekooceanskim odnosima niti ih je moguće vidjeti na obzoru.' Nakon razgovora s prijateljima i čitanja tiska tijekom prošlomjesečnog posjeta Velikoj Britaniji i Švicarskoj, sumnjam u te ružičaste zaključke. Na obzoru su vidljiva barem tri moguća područja neslaganja. Kosovo je tek vrh većeg ledenjaka - budućnosti NATO-a. Europljani pokazuju malo oduševljenja za američki koncept saveza koji će, po riječima iz izvješća Vijeća za inozemne odnose, 'tijekom vremena uvući Europu mnogo dublje u globalno strateško partnerstvo i pomoći u oblikovanju međunarodnog sustava u novom razdoblju'. Za neke članove Vijeća, i bar neke u američkoj vladi, to znači da će NATO preuzeti veći teret 'u regijama gdje su ugroženi vitalni američki interesi - posebno u širem Bliskom istoku i, u manjem stupnju, u azijsko-tihooceanskome području.' Pa ipak, taj cilj neće biti lako postići s europskim zemljama koje se ne slažu s Washingtonom kad je riječ o tome kako postupati s 'razbojničkim' državama poput Irana i Libije. A Kosovo je, konačno, u Europi, čak i ako je izvan granica NATO-a. Opstanak NATO-a, kao ustanove koja održava vezu Sjedinjenih Država s Europom, važan je, ali bi taj opstanak mogao biti ugrožen mogućim washingtonskim zahtjevom da preuzme dužnosti koje daleko prelaze granice NATO-a - bez obzira kako završio slučaj Kosova. UN predstavlja drugu spornu točku. Njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fisher je 26. svibnja, u emisiji News Hour s Jimom Lehrerom, istaknuo da Njemačka ne bi intervenirala u sukobu 'izvan područja' bez odobrenja UN-ovog Vijeća sigurnosti pod poglavljem broj 7. UN-ove Povelje. Većina Europljana još uvijek smatra UN-ovo odobrenje važnim, za razliku od Sjedinjenih Država koje su, zbog predviđenog ruskog i kineskog protivljenja američkim ciljevima, otpisale međunarodnu organizaciju kao čimbenik u globalnim razmiricama. No, nisu pitanja sigurnosti jedino područje neslaganja. Razmirice o subvencijama za banane su, posebno za Francuze, više od trgovinske razmirice. U postimperijalističkim godinama postignut je dogovor s ciljem pomaganja siromašnijim kolonijima kao što su Martinique i Guadeloupe da gospodarski prežive. Francuzi se opiru onome što smatraju američkom inicijativom pod političkim pritiskom moćnih proizvođača banana iz srednje Amerike. Optužbe za subvencije također su čimbenik u sve većoj konkurenciji pri prodaji letjelica. Boeing se tuži da je Airbus, s francuskom vladom kao partnerom, djelomično subvencioniran. A Europljani kažu da vrijedni američki obrambeni ugovori dodijeljeni Boeingu stvaraju ravnotežu. Razvoj visoke tehnologije u Sjedinjenim Državama uznemiruje Europljane osjetljive na sve veći tehnološki raskorak između Europe i Amerike. Danas su europski prosvjedi usredotočeni na proizvode genetskog inžinjeringa. (...) Trgovinska pitanja možda izgledaju marginalna u usporedbi s pitanjima života i smrti poput sigurnosti, ali ako se ne riješe, pogađaju stajališta javnosti u europskim demkratskim državama i otežavaju suradnju koja je nužna za čvrsti prekooceanski odnos, čak i uz uspjehe u polju sigurnosti", piše David D. Newsom, bivši američki veleposlanik i pomoćnik ministra vanjskih poslova za politička pitanja.