IT-1. VI. AVVENIRE-SUDAR

ITALIJA AVVENIRE 1. VI. 1999. Sudar: ne jednostranom prekidu "Dakle, monsignor Sudar, jesmo li s ovim ratom uistinu zalutali u slijepu ulicu? Pero Sudar, najbliži suradnik kardinala Vinka Puljića, ni trenutka ne oklijeva: 'Da, slijepu. Štoviše, jako slijepu, ako se na talijanskom može primijeniti taj izraz. Kosovo postaje proturječno; nešto se radi, ratuje se, no više se ne uspijeva shvatiti s kojim ciljem. Nevolja je u tome što bi zaustavljanje sada bilo jednako tako bez važnosti'. Monsignor Sudar je naviknut jasno govoriti, a to nije novost. U vrijeme rata u Bosni najnepomirljivija strana mjesnih katolika nazivala ga je 'zelenim biskupom' zbog strasti kojom je, svojim moralnim autoritetom, branio prava muslimana. Danas u dramatičnim okolnostima za Srbiju, poziva na mir, ali upozorava na opasnosti od jednostranog prekida vojnih operacija: 'Milošević bi se svom narodu predstavio kao pobjednik. Ali to je pitanje složeno, sve ovisi o tome što se želi postići bombardiranjima'. - To prema Vašem mišljenju nije dovoljno definirano? = Više od dva mjeseca pokušavamo shvatiti smisao NATO-ve intervencije. Važno je razjasniti. Ako je cilj zaštititi one koji se sami ne mogu braniti od nasilja, onda se ne radi o nasilju, nego o zakonitoj uporabi sile koja se koristi upravo da bi se spriječila gora nasilja. Ali što ako to više nije cilj? - Što želite reći? = Ovih se dana puno raspravlja na koji način nastaviti ofenzivu. No mnogi nam signali kažu da je Kosovo gotovo prazno. Nastavljajući uporabom sile, ne upada li se, na određenoj točki, u obično utjecanje nasilju? Neće li na kraju posljedice tih djelovanja silom platiti i oni koji su trebali biti zaštićeni? - Aludirate li na civilne žrtve među kosovskim stanovništvom? = Na žrtve među kosovskim Albancima i među Srbima. Treba zaštiti sve, i same srpske civile koji nemaju moć odlučivanja i ne mogu utjecati na Miloševićevu politiku. Ne bih želio da pravi ciljevi vojne akcije budu prikriveni, zakrabuljeni i neobjavljeni ciljevi. - Koji, primjerice? = Ja nisam u stanju odgovoriti na to pitanje. Ograničavam se na postavljanje pitanja. Na iznošenje jedne nedoumice. Uostalom, pogledajmo stvarno stanje činjenica: ako su uistinu kosovski Albanci bili razlogom NATO-ve intervencije, danas moramo priznati da najgore stoje Albanci. - Za beogradskog nadbiskupa Franca Perka pogreška je jednostrano prekidanje zračnih napada, koje traže mnogi u Italiji. Prema kardinalu Ruiniju, etničko čišćenje i vojna akcija moraju se istodobno zaustaviti. Koje je vaše gledište? - Pred jednostranim primirjem Milošević bi lako mogao kazati: moja politika izlazi kao pobjednica i ja sam najjači, borio sam se protiv cijelog Zapada i pobijedio sam. Bio bi to primjer, jako opasan presedan za druge potencijalne Miloševiće. Eto radi čega mislim da je stajalište monsignora Perka, kao i ono kardinala Ruinija, ispravno. U ovom trenutku jednostrano primirje, bez obzira kako motivirano, išlo bi u prilog čvrstorukašima u Beogradu, i mir bi bilo mnogo, mnogo teže ostvariti. - Monsignore Sudar, koje bi moglo biti moguće rješenje? Drugim riječima, postoji li izlaz za nuždu iz ove slijepe ulice? = Sada kad bombe padaju baš na glave Albanaca koji su ostali na Kosovu, još je teže reći što treba učiniti. Jasno, jedini častan cilj za kojime treba ići ostaje zaštita svih civila, uz povratak svih koji se žele vratiti u svoju zemlju da žive u miru. U toj perspektivi, Miloševićevo pokoravanje bilo bi velika usluga samome srpskom narodu. Što se tiče Zapada, neka razmišlja o svojim pogrješkama u prošlosti. - Što to znači? = Da je Milošević bio zaustavljen 1991., danas bi ovaj dio Europe bio jako blizu punoj integraciji s ostatkom kontinenta." Razgovor je vodio Antonio Giorgi.