NJ 27.V.FR - JADRAN

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 27. V. 1999. Tužbalice na lijepom plavom Jadranu "Rat kod susjeda nikoga ne ostavlja hladnim. 'Najprije su Srbi napali nas, zatim su napali Bosnu, a ja sada ne mogu skriti svoje zadovoljstvo', priznaje Vlado. U svojim osjećajima student u šetnji pješačkom zonom u Zagrebu nije usamljen. 'Srbi to moraju proći', ljuti se starija dama. Vrijeme kad je jugoslavensko topništvo uništavalo Vukovar ili kad je Zagreb bio na nišanu srpskih topova, nije bilo baš davno. Tako su prvi tjedni NATO-vih zračnih napada na susjede na istočnoj granici, bili u znaku zluradosti. Ne uvijek bez žrtava: u prvoj noći bombardiranja neki su iz pušaka ili revolvera pucali u zrak. Dvojicu nesretnih prolaznika ranili su zalutali metci radosti. Samo se neki ne slažu s povišenim tonom zluradosti. Jedino se Žarko Puhovski, zagrebački politolog i neovisni promatrač, usudio javno kritizirati 'kolektivno kažnjavanje' Srba i upozoriti na posljedice za Hrvatsku. 'Hrvati misle da su Srbi počeli i da sada moraju platiti', potvrđuje Puhovski raspoloženje naroda. Politolog drži da je u najmanju ruku problematično cijelu naciju učiniti žrtvom. I u 'vlastitoj stvari' dijagnosticira različita mjerila: Hrvatska je 1995. u munjevitom ratu protiv pobunjenika u krajini nagnala na bijeg 200 tisuća hrvatskih Srba od kojih se samo mali dio vratio u domovinu. 'Etničko čišćenje' Kosova danas je skoro isto tako savršeno kao i protjerivanje Srba iz Hrvatske, formulira Puhovski provokativno: 'Moglo bi se zapitati zašto 1995. nije bombardirana Hrvatska'. Suosjećanje sa Srbima pod kišom NATO-vih bomba je u granicama. 'Poznamo mi svoje susjede: tvrdoglavi su, plešu po mostovima na NATO-vu nišanu i slave pobjede jednako kao i poraze', formulira Vitomir, mladi aktivist 'Europske kuće' na zagrebačkom glavnom trgu. No slabo se osjeća i solidarnost s kosovskim Albancima. I dalje se rado kupuje od Albanaca koji u skoro svim hrvatskim gradovima vode poslove kao pekari ili zlatari i imaju svoje mjesto. No za veće objave simpatija za potlačene bivše sudržavljane u nekoć zajedničkoj državi, to svakako nije dovoljno. Više se brinu za povratna djelovanja na svoju dobrobit. Hrvatske su vlasti 'kolateralne' štete NATO-vih zračnih napada na Jugoslaviju već procijenile na oko 1,5 milijardu dolara. Veliki gubitci najavljuju se ponajprije u donositelju deviza turizmu. Nakon zaključenja mira u Bosni, najvažniji se oslonac hrvatskog turizma pomalo oporavio. Broj noćenja se 1998. prvi put opet približio razini s kraja 80-ih godina. Eskalacija na Kosovu ipak je uništila euforične planove. Britanski osiguravatelj Lloyds Hrvatsku je odmah na početku bombardiranja svrstao u zonu povećanog rizika. Čarterske kompanije ili putničke agencije nisu dugo čekale i izbrisale su dopuste na hrvatskom Jadranu iz svojih kataloga. Tu ništa ne pomaže što se promicatelji turizma zanose mirnim odmorom na bajno lijepoj obali i bezbroj otoka. Pad noćenja za 40 posto mogao bi rezultirati manjkom od milijarde dolara. Od Dubrovnika, bisera Jadrana, do Istre vladaju tužbalice. Vlada je već povukla kočnicu za nuždu i obustavila važne investicijske radove. To dakako vodi u koban vražji krug. Jer ako se ne popravi infrastruktura kojoj je potrebna sanacija, zemlja ne može povećati svoju privlačnost za turiste. Baš se za to uhvatio neovisni gospodarski stručnjak i bivši ministar privatizacije Dražen Kalogjera: da je recesija nastupila već mjesecima prije prvih NATO-vih bombardiranja. A uzroci su u cijelosti domaće proizvodnje. Tako je primjerice turistička grana uglavnom još u vlasništvu države ili pod nadzorom nove nomenklature oko predsjednika Franje Tuđmana. Servis u zastarjelim hotelima puno toga ne pruža, a cijene su puno previsoke. Za manje se često može dobiti više na talijanskoj strani Jadrana. To je povezano s precijenjenom domaćom valutom kunom. A nju kronično drže na visini, jer to nalaže nacionalni ponos. Ili stoga da bi se inozemnim Hrvatima iz džepa izmamile devize. Na površini, kaže Kalogjera, Hrvatska predstavlja sliku stabilnosti. No industrijska proizvodnja još iznosi svega 57 posto predratne razine, a već se uvozi skoro dvostruko više nego što se izvozi. Nezaposlenost iznosi 20 posto, a milijun umirovljenika u zemlji sve češće čeka isplatu. Na jednog zaposlenog Hrvata dolazi po jedan nezaposleni, umirovljenik ili koji se još školuje. Kalogjera: 'Taj odnos nepodnošljiv je svakoj zemlji'. Radnici i umirovljenici prosvjeduju, jer nemaju dovoljno novca - i to u izbornoj godini. I zbog gospodarske bijede ujedinjena se oporba prvi put može nadati da će prekinuti većinu Tuđmanovoj stranci. Sad postavlja tjeskobno pitanje je li NATO-va intervencija koristi promjeni vlasti ili ne. Nitko nije mogao previdjeti da zapadni veleposlanici, prije svih SAD, opet s Tuđmanom i njegovom vladom postupaju u baršunastim rukavicama. Američki veleposlanik nedavno je vježbao s hrvatski padobrancima skokove iz zraka. Sada, kad je NATO upućen na odanost Jugoslaviji susjednih država, Tuđmana više ne žele kritizirati. Čini se da je zaboravljen popis akutnih nedostataka u demokraciji i pravnoj državi u Hrvatskoj. 'Kralj' sam prije nekoliko je dana zamolio veleposlanike najvažnijih zapadnih industrijskih država da dođu u audijenciju na njegov dvor. Tuđman je želio izaslanike upoznati sa svojim 'konstruktivnim' prijedlozima mirovnog rješenja za Kosovo: autor 'etničkog čišćenja' Hrvatske pri tom je zagovarao diobu Kosova. Plan koji se i u Beogradu stalno spominje kao 'inačica povlačenja'. Zagrebačka državna televizija slavila je prijedlog kao dokaz da je Hrvatska stabilizacijski čimbenik: 'Tuđman je želio pomoći Miloševiću', zaključuje promatrač Puhovski i kudi čudnu solidarnost moćnika. Dvojica rođaka po duši, koji su još prije više godina ugovorili diobu Bosne, pomažu si i u nevolji" - piše Stephan Israel.