ES 27.V.MUNDO AZNAROVA POTPORA

ŠPANJOLSKA EL MUNDO 27. V. 1999. Aznar se pokriva carskim lovorikama "Naš je premijer vrlo ozbiljno shvatio navodnu - samo navodnu - ulogu Španjolske kao prvorazredne međunarodne sile. I jučer smo ga vidjeli kako hoda Bruxellesom (iako nije baš visok) kao pijetlić za borbu, s uzdignutom krijestom i sav nakostrušen. Daj Bože, a kažu da je Bog za mir, da nas ne uplete još više u rat u Jugoslaviji, jer ako počnu ginuti mladi španjolski vojnici (Aznar se zalaže za kopnenu intervenciju) i one majke koje sada glasuju za njega prekrit će ga trulim rajčicama. Ja mislim da je Aznara ovih dana, između raketa i miga koji mu je Clinton uputio, spopao napad veličine, umišljanje carske veličine. Možda je Bruxellesom hodao tako ukočeno jer se zamišljao kao Napoleon (i on je bio nizak rastom), s rimskim lovorikama na glavi. Ili kao Cid, ratnik s velikim mačem. Što ja znam. Ili možda kao Veliki kapetan. Odmah je zaboravio što je govorio Joaquin Costa: 'Sedam ključeva na Cidov grob!" A baš je tako kao što sam rekao. Aznar se smatra svjetskim vođom, sa zapovjedništvom, a iza njegove desnice da se nalaze rakete, bojne, falange i ratnici. Kažem vam ja da je to njegov san. NATO, cijela ta organizacija, običan je Clintonov pijun, a pravi je car Clinton. NATO su centurije Zapada. A vođe europskih država zapravo su konzuli i prokonzuli velikoga Imperatora Mundi sa sjedištem u Washingtonu. Jeljcin nije primio Aznara zato što je naš premijer običan trećerazredni carski izaslanik i koliko god on sebe zamišljao novim don Juanom de Austria, ipak je tatarski kralj votke radije primio Chiraca, jer francuski je Predsjednik, sa svojim udarnim snagama, prvorazredni carski izaslanik koji ulijeva povjerenje. A Aznara, trećerazrednoga, primaju samo visoki dužnosnici. Pa on bjesni. Naš Aznar (koji sanja o legijama, kopljanicima, don Alvaru de Bazanu i don Gonzalu Fernandezu iz Cordobe) zaboravio je, zaokupljen ustajalom slavom, da je on na tablici napredovanja u Američkome rimskom carstvu (kojemu pripadamo kao provincija) ipak samo trećerazredni zapovjednik i gotovo. Jasno, može se tješiti da ima i petorazrednih zapovjednika. I barbara neprijatelja. I ta nepoznata zemlja, ta golema Afrika u kojoj se može ubijati i umirati, a da to nikoga pretjerano ne zabrinjava. U kakvim nas to rukama ostavljaš, oče Zeuse!", pita se Luis Antonio de Villena.