NJ 26. V.FR - SKUPI RAT ZA SUSJEDE

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 26. V. 1999. Za ubožnicu Europe novi rat na Balkanu sve je skuplji "Rat u Jugoslaviji teško potresa i njezine susjedne zemlje koje su ionako većim dijelom morale preseliti u četvrt europskih ubožnica. Dok se gospodarske štete još uopće ne mogu izraziti brojevima, stručnjaci već izražavaju dvojbu u uspjeh 'Marshallova plana' za tu regiju. Neki ne shvaćaju pojedinosti nego dijelove zemaljske kugle. Tako ponajprije Amerikanci i Japanci zbog straha od NATO-vih bombardiranja odustaju od svoga dopusta u češkom glavnom gradu Pragu, koji je od ratnog područja udaljen otprilike kao i Basel. 'Rat na Balkanu svakim danom osjećamo sve više', žali se Jan Strnad iz uprave praškog hotela Ibis. I Grci, Talijani i Španjolci se prema izjavama agenta putničkog ureda Petra Checa zbog NATO-vih bombardiranja boje opasnosti putovanja u Češku zrakoplovom. Izostanak gostiju i drugdje ozbiljan je problem za gospodarstvo. Hrvatska se, koja je upućena na prihode iz turizma na svojoj dugačkoj jadranskoj obali, upravo počinje oporavljati od šoka Bosne. Sada tisuće otkaza već rezerviranih kreveta bude najgore strahove. Uz sve veće umreženje u europskoj trgovini, razaranje većine mostova u Jugoslaviji zatvara krug po cijeloj dužini Dunava. Direktor bečke luke Walter Edlinger polazi od toga da su poslije blokade 2400 kilometara dugog vodenog puta troškovi prijevoza ugljena, željezne rudače, čelika, cementa i žitarica po zaobilazbnim kopnenim cestama narasli trostruko. 'Za nas je 1999. godina prošla', rečeno je u najvećem austrijskom brodarskom poduzeću DDSG Cargo. Poskupljenje ponajprije pogađa Mađarsku koja se ne može riješiti poljoprivrednih proizvoda koje je ranije dostavljala Sovjetskom Savezu a do sada i Jugoslaviji. Ugljen i željezna rudača za mađarsku industriju do sada su dolazili zamalo jedino vodenim putem. Svi dunavski prijevoznici moraju, osim toga, snositi velike troškove, jer su njihovi brodovi ostali u inozemstvu. Tako bugarsko državno brodarstvo dnevno gubi 30 tisuća maraka, jer se njihovih 14 teretnih brodova moralo usidriti u Mohaču u Mađarskoj, a jedanaest brodova u slovačkom glavnom gradu Bratislavi. Najsiromašnije zemlje regije moraju najviše trpjeti zbog posljedica rata. Na oko 1,5 milijarda maraka rumunjski je ministar vanjskih poslova Adrian Plesu procijenio financijski teret koji njegova ionako iscrpljena zemlja mora snositi do kraja godine. Još je lošije Bugarskoj. Jedva su započeli s dugo otezanim gospodarskim reformama, ali su zbog rata prekinute izravne prometnice na kupovno jaki Zapad. Posve je, zbog izbjegličkih masa, kaotično stanje u Makedoniji i Albaniji. Osim političkih i društvenih struktura, tamo je i gospodarstvo pod pritiskom, kako je nedavno ustanovila Organizacija za europsku suradnju i razvitak (OECD). 'Troškovi država u regiji su visoki. No neizravne posljedice mogu biti daleko gore, jer neočekivani šok izvana pogađa one koji ionako imaju u mnogo pogleda nesavladive probleme', rezimira Bečki institut za međunarodne gospodarske usporedbe. Zemlje poput Rumunjske i Bugarske ipak su se solidarno priključile koracima kao što je naftni embargo protiv Jugoslavije. 'Ratovi na području bivše Jugoslavije sve su nam bliže. Našem gospodarstvu koristi samo dugoročna stabilnost na Balkanu', pojašnjava bugarska ministrica vanjskih poslova Nadežda Mihailova tu politiku zemlje u kojoj je po ispitivanjima 77 posto građana protiv napada. Čarobno sredstvo EU-a koje proizlazi iz 60 milijarda maraka ukupnih troškova, zove se program obnove za Balkan. No taj novi 'Marshallov plan' gospodarski stručnjaci prosuđuju sa skepsom. 'Do sada još nitko nije rekao što zapravo treba doći', drži znanstvenik Bečkog insituta Peter Havlik. 'Osim toga ne radi se samo o obnovi, nego o kvalifikaciji radne snage i izgradnji demokratskih struktura'. Američki koelga Robert J. Samuelson sličnog je mišljenja: 'Sam novac nije dovoljan, to su već pokazale goleme svote otekle u Afriku, Aziju i Latinsku Ameriku - s umjerenim uspjehom'" - piše Ulrich Glauber.