ZAGREB, 23. travnja (Hina) - Mogući su različiti scenariji izlaska iz kosovske krize, od neizbježnog rušenja jugoslavenskog režima pa do ponovnog prihvaćanja Slobodana Miloševića kao partnera koji jamči stabilnost Srbije kao okosnice
novog poretka u regiji, rekli su u petak u Zagrebu sudionici tribine Fakulteta političkih znanosti.
ZAGREB, 23. travnja (Hina) - Mogući su različiti scenariji izlaska
iz kosovske krize, od neizbježnog rušenja jugoslavenskog režima pa
do ponovnog prihvaćanja Slobodana Miloševića kao partnera koji
jamči stabilnost Srbije kao okosnice novog poretka u regiji, rekli
su u petak u Zagrebu sudionici tribine Fakulteta političkih
znanosti. #L#
Hrvatski znanstvenici, političari i publicisti raspravljali su u
petak na Fakultetu Političkih znanosti u Zagrebu, u sklopu teme
"NATO i Kosovo: Početak kraja rata u regiji", o vojnoj intervenciji
NATO-a u SR Jugoslaviji i scenarijima za izlaz iz krize.
Profesor Branko Caratan, predavač na Fakultetu političkih
znanosti, koji je uz časopis "Politička misao", jedan od
organizatora tribine, upozorio je na ukopanost pozicija svih
sudionika kosovske krize.
Zapad upravo vodi svoju prvu bitku za globalizaciju, kazao je
Dražen Vukov-Colić (kolumnist Novog lista) predviđajući da će za 15
dana Zapad proglasiti da je dobio rat, Rusiju uključiti u igru kao
"diplomatsku silu", očuvati SRJ i Miloševića, vratiti Rugovu na
političku scenu a građanski rat na Kosovo.
Sva "pozornost" posvetila bi se Srbiji, odnosno njezinoj obnovi,
rekao je Vukov-Colić jer je ona "okosnica novog poretka u regiji".
Zapad je isprva vjerovao da će Milošević kapitulirati nakon
nekoliko dana bombardiranja, no kako se to nije dogodilo a
srbijanski narod se homogenzirao, na vidiku nema drugog
sugovornika. Zapad zato mijenja strategiju i ponovo ubacuje starog
igrača - Miloševića.
Da je Srbija potrebna kao okosnica u regiji, složio se i prof.
Radovan Pavić, koji smatra da Zapad svojim bombama nije donio
promjenu politike prema Jugoslaviji, već je intervencija samo
"pirotehnička predstava" međunarodne zajednice koja se i dalje
kladi na Srbiju. Jedina je razlika što od nje traži da "bude manje
ekstremna" kako bi se "Srbija spasila od nje same", rekao je Pavić.
Marshallov plan za Balkan stavit će Srbiju na 1. mjesto korisničke
liste, a kao nagradu ponuditi joj članstvo u Partnerstvu za mir,
zaključio je Pavić dodajući da se, nažalost, Hrvatskoj uvijek nudi
samo regionalni pristup.
Geopolitički scenariji za budućnost Kosova, po načelu očuvanja ili
promjene državnih granica, dijele se u dvije skupine, rekao je
Mladen Klemenčić. Prema zaključcima Badinterove komisije, ima
mjesta za neovisnost Kosova koje je bilo jedna od konstitutivnih
jedinica bivše Jugoslavije. No i Klemenčić drži da će Zapad
odabrati očuvanje granice, uvesti protektorat uz potpuno
isključenje policije i vojne nazočnosti SRJ.
Stipe Mesić, čelnik Hrvatske narodne stranke, drži pak da "vrlo
brzo pada režim u Srbiji", jer Europa u procesu "izgradnje nove
europske arhitekture i kontinentu regija" ne želi naići na
zapreke.
"NATO nema milosti prema "ikome tko zaustavlja europsko
udruživanje", kazao je Mesić koji drži da Miloševićev pad donosi i
raspletanje bosanskog čvora.
"Republika Srpska će se okrenuti prema Sarajevu", kao i "razumni
dio Hrvata BiH", rekao je Mesić. Bosanski Srbi i Hrvati obraćali su
se matičnim zemljama jer je Tuđman u bosanskim Hrvatima "ubio
Bosnu", baš kao što je to i Milošević učinio bosanskim Srbima.
Kad je pak riječ o nepostojanju potencijalnog sugovornika u
Jugoslaviji, on je kazao da svijet "mora naći Willya Brandta i
Adenaudera u Srbiji" jer svijet to danas želi, dok je prije "migom"
Tuđmanu i Miloševiću obećavao podjelu BiH sve dok se u toj zemlji
nije pojavila bošnjačka vojska od 260.000 ljudi.
Da će se pronaći srbijanski Adenauder i Brandt, uvjeren je i dr.
Dušan Bilandžić, koji smatra da Srbi proživljavaju kušnju kakvu su
poznavale i druge nacije, da bi tek porazom vlastite ideologije
doživjele katarzu.
Rađanje nacija u 19. stoljeću nosilo je u sebi zametak ideje
stvaranja velike nacije, kazao je Bilandžić.
"Nema nijedne nacije koje nije upala u ludilo nacionalne
ideologije", rekao je i ustvrdio da je stoga neodrživa teza o
balkanskom plemenskom mentalitetu sklonom ratovanju.
Ludilu nacije podlegla je tri puta u 70 godina i najbrojnija
europska nacija - njemačka, čija se duhovna veličina ogleda u
nemjerljivom doprinosu zapadnoj civilizaciji.
Raspored šahovskih figura stoji ovako: Milošević ne smije odustati
jer bi se izložio "domino efektu" pada svih svojih pozicija;
popuste li SAD dovest će u pitanje svoj status jedinog vođe; NATO bi
povlačenjem potkopao vlastiti kredibilitet; Europska unija
potpisala poraz zajedničke vanjske politike, a Rusija je talac
Miloševićeve politike.
Profesor Vladimir Đuro Degen s riječkog Pravnog fakulteta govorio
je o međunarodnom pravu i intervenciji NATO-a i ukazao da je, prema
mnogim analitičarima, intervencija protivna tekstu Povelje UN, ali
je pritom dvojbeno kosi li se ona i s međunarodnim pravom.
Jer, obrazložio je on, u praksi UN bilo je operacija bez mandata
Vijeća sigurnosti, a u 19. i 20. stoljeću i slučajeva humanitarnih
intervencija (1927. Britanija i Francuska u grčkom ustanku, 1964.
Belgija i Britanija u Zairu, 1971/72. Indija u Bangladešu itd.).
"Vijeće sigurnosti UN može nekom novom rezolucijom izričito ili
prešutno retroaktivno konvalidirati akciju (kada se prethodno o
tome dogovore Rusija i SAD)" što bi osiguralo kredibilitet UN,
rekao je Degen, usput izvijestivši da su nesvrstane zemlje od
Međunarodnog suda u Den Haagu zatražile mišljenje je li
intervencija u skladu s međunarodnim pravom ili Poveljom UN.
O prepoznavanju povoljnog trenutka za Hrvatsku govorio je Zoran
Vodopija iz analitičkog odjela Ministarstva vanjskih poslova koji
je, naglasivši da govori u vlastito ime, ocijenio da Hrvatska za
"tri do četiri tjedna mora pokazati svoju zrelost" ispunjenjem
uvjeta međunarodne zajednice koji se nisu promijenili (konsenzus
oporbe i HDZ-a prema izbornom zakonu, potpora Daytonu, držanje pod
kontrolom hrvatske političke dijaspore u BiH ili distanciranje od
nje, sloboda medija).
Dođe li do raspoređivanja mirovnih snaga na Kosovu, Hrvatska treba
ponuditi neku vrstu svoje logistike (ne i vojne snage), bezrezervno
poduprijeti akcije NATO-a i spremno prihvatiti novog saveznika u
SRJ, "iako takva partnera nema na vidiku", rekao je Vodopija.
Pavić je rekao da je Hrvatska u pogledu prava na samoodređenje
kosovskih Albanaca, razapeta "između etičkog i pragmatičkog
načela".
Ako hoće biti pravedna, Hrvatska bi morala priznati kosovskim
Albancima pravo na samoodređenje, ali ako to učini bit će
prisiljena jednako tako postupiti i u slučaju hrvatskih Srba u
Podunavlju koji će kad-tad i sami iznijeti isti zahtjev, rekao je
Pavić.
(Hina) rt sl