IT-kriza-prosvjedi IT-20.V.LA STAMPA-BETTIZA ITALIJALA STAMPA20. V. 1999.Pogrešan vremenski raspored talijanskih pacifista"Pacifistički oblak prašine koji prekriva Italiju, i koji je u parlamentu u velike teškoće doveo i samog
predsjednika D'Alemu, pridonosi samo marginalizaciji položaja talijanske vlade u atlantskom okviru i sijanju pogrešnih ocjena o stvarnosti vojnog i političkog stanja nakon 57 dana sukoba s Miloševićevom Jugoslavijom. Stvarnost je onakva kakvom smo je već predvidjeli na ovim stupcima. Akcija međunarodne policije, da uporabimo točnu definiciju Norberta Bobbia, protiv rasističkog režima u Beogradu, tehnički je pred kapitulacijom srpske vlade, s obzirom na to da je ona crnogorska jasno istupila iz sukoba.Akcija, međutim, nije politički završena. Sada je pravi rizik za zapadnjake da za pregovaračkim stolom izgube ono što su osvojili na poprištu sukoba. U ovom odlučujućem trenutku, u kojemu izgleda da Milošević nije samo spreman prihvatiti veliki dio uvjeta koje je definirala skupina G-8, nego je čak i spreman radije pregovarati s Amerikancima nego s Rusima u koje više ne vjeruje, temelj pregovora prolazi kroz osnovnu dvojbu: prekinuti bombardiranja prije ili
ITALIJA
LA STAMPA
20. V. 1999.
Pogrešan vremenski raspored talijanskih pacifista
"Pacifistički oblak prašine koji prekriva Italiju, i koji je u
parlamentu u velike teškoće doveo i samog predsjednika D'Alemu,
pridonosi samo marginalizaciji položaja talijanske vlade u
atlantskom okviru i sijanju pogrešnih ocjena o stvarnosti vojnog i
političkog stanja nakon 57 dana sukoba s Miloševićevom
Jugoslavijom. Stvarnost je onakva kakvom smo je već predvidjeli na
ovim stupcima. Akcija međunarodne policije, da uporabimo točnu
definiciju Norberta Bobbia, protiv rasističkog režima u Beogradu,
tehnički je pred kapitulacijom srpske vlade, s obzirom na to da je
ona crnogorska jasno istupila iz sukoba.
Akcija, međutim, nije politički završena. Sada je pravi rizik za
zapadnjake da za pregovaračkim stolom izgube ono što su osvojili na
poprištu sukoba. U ovom odlučujućem trenutku, u kojemu izgleda da
Milošević nije samo spreman prihvatiti veliki dio uvjeta koje je
definirala skupina G-8, nego je čak i spreman radije pregovarati s
Amerikancima nego s Rusima u koje više ne vjeruje, temelj pregovora
prolazi kroz osnovnu dvojbu: prekinuti bombardiranja prije ili
poslije beogradskog prihvaćanja pregovora?
Eto točke u kojoj griješi pacifističko javno mišljenje i stranke
koje ga podupiru u Italiji beskorisnim hodočašćima u srpsku
prijestolnicu i, posljednje, parlamentarnim odlukama koje idu
prema delegitimiranju dobrog držanja talijanske vlade uz
saveznike. Griješe u rokovima tako što opsesivnu ideju primirja
vremenski postavljaju prije pokretanja pregovora, i traže
sazivanje Vijeća sigurnosti UN-a koje bi u svojoj možebitnoj
rezoluciji trebao uključiti i obraditi, praveći ih manje gorkim
srpskom ukusu, pet NATO-ovih točaka i neodređenije uvjete skupine
G-8.
Nije Zapad taj, pošto je Miloševića doveo u škripac, koji bi ga
trebao nagraditi davanjem preventivnog prekida vatre; nego je
Milošević taj koji više nema mnogo izlaza, i koji bi trebao
prekinuti vatru na Kosovu i zaustaviti pokolje.(...)
Vremenski raspored treba poštovati prema sljedećem nizu: prvo
povlačenje srpskih postrojba, zatim povratak prognanih, dakle
ulazak snaga sigurnosti na Kosovo. Na kraju, prekid bombardiranja.
Operativna rezolucija UN-a trebala bi se ostvarivati, i možda bude,
usporedno s tim nizom(...)", piše Enzo Bettiza.