IT-16.V.MESSAGGERO:MIROVNJACI ILI...

ITALIJA IL MESSAGGERO 16. V. 1999. Vlade i pacifistička fronta "Rat se politizira. Opet iskrsavaju razlike među političkim snagama koje su zbog žurnosti vojne inicijative do sada bile potisnute: to se već dogodilo u Sjedinjenim Državama, gdje republikanci na ciljniku drže Predsjednika, i u Engleskoj, zatim je došao red na Njemačku gdje se Joschka Fischer morao izložiti napadima svojih stranačkih drugova, a u Francuskoj je došlo do 'pacifističkog' protivljenja ljevičarskoga pisca Regisa Debraya. Čini se da je došao red na Italiju gdje se stvara fronta narodnjaka, zelenih, stranke Rifondazione comunista, i dijela lijevih demokrata, koji će od marša za mir, od danas do srijede, nadnevka parlamentarne rasprave o ratu, pod pritisak staviti vladu.(...) Tako se ocrtava rađanje prave oporbe prema ratu. A talijanska vlada, kao i ostale zapadne, mora s time računati. S obzirom na to, i pacifistička fronta bi morala danas posvetiti mnogo pozornosti onome što pokreće. Gotovo neprekinuti niz 'pogrješaka' NATO-a, ovih posljednjih tjedana ne samo da je poništio kratko otvaranje prema miru, ostvareno tek nešto prije bombardiranja kineskog veleposlanstva, nego je i u golemoj mjeri izmijenio i samo viđenje tekućega rata, koji je od rata za Kosovo i na Kosovu, sve više, pred očima sviju, postao rat između Jugoslavije i NATO-a. To viđenje je pojačano činjenicom da i dalje ne znamo što se događa na Kosovu. Ne pomažu nam ni malobrojne reportaže malobrojnih novinara dovedenih u tu zemlju, čiji su pokreti i djelovanje pod strogim srpskim nadzorom.(...) Primjerice, mi zapravo ne znamo kako se odnosi prema onim tisućama ljudi i žena koje su još na Kosovu; lutaju li, imaju li hrane, jesu li smješteni u improviziranim koncentracijskim logorima, kamo i kako ih usmjerava srpska policija.(...) Postoji, na kraju, i jedno drugo pitanje unutar te pacifističke fronte koja se rađa: na tim prosvjedima uočava se stalno da mnogi dižu srpska tri prsta u zrak: što točno znače ti znakovi? Možda bi bilo dobro da onaj tko je za Srbe to i kaže. Sasvim je legitimna, zapravo, naklonost beogradskoj vladi; no to je različito od pacifizma. U Italiji se na žalost te dvije stvari preklapaju, zahvaljujući jednom starom (nesvjesnom?) nesporazumu, koji uostalom dobro izražava sastav snaga za mir; u mirotvornim naklonostima izrazito veliku ulogu ima činjenica da je Milošević komunist. Kako bi se to uvidjelo dovoljno bi bilo postaviti jedno pitanje mnogim osobama koje danas prosvjeduju: kad bi umjesto Miloševića na Kosovu djelovao Tuđman, hrvatski predsjednik, bi li danas bili na prosvjedu, s tim istim znakovima ili ne bi? Bi li se Rusija s više ili manje naklonosti stavila iza Jugoslavije? Ili bi se kazalo, da se etničko čišćenje zasigurno savršeno podudara s pronacističkom prošlošću Hrvata? Sva ta pitanja ne opravdavaju, ponavljamo, NATO-vo bombardiranje, koje nije pogrješno samo s humanitarnoga gledišta već je i proturječno namjerama koje je izrazio sam NATO. Dakle, nije toliko riječ o tome da treba govoriti o primirju, već o razjašnjenu i jasnom određivanju taktika i ciljeva Saveza. To je ono što treba tražiti talijanska vlada(...)", piše Lucia Annunziata.