IT-kriza-prosvjedi IT-16.V.MESSAGGERO:MIROVNJACI ILI... ITALIJAIL MESSAGGERO16. V. 1999.Vlade i pacifistička fronta"Rat se politizira. Opet iskrsavaju razlike među političkim snagama koje su zbog žurnosti vojne inicijative do sada
bile potisnute: to se već dogodilo u Sjedinjenim Državama, gdje republikanci na ciljniku drže Predsjednika, i u Engleskoj, zatim je došao red na Njemačku gdje se Joschka Fischer morao izložiti napadima svojih stranačkih drugova, a u Francuskoj je došlo do 'pacifističkog' protivljenja ljevičarskoga pisca Regisa Debraya. Čini se da je došao red na Italiju gdje se stvara fronta narodnjaka, zelenih, stranke Rifondazione comunista, i dijela lijevih demokrata, koji će od marša za mir, od danas do srijede, nadnevka parlamentarne rasprave o ratu, pod pritisak staviti vladu.(...)Tako se ocrtava rađanje prave oporbe prema ratu. A talijanska vlada, kao i ostale zapadne, mora s time računati.S obzirom na to, i pacifistička fronta bi morala danas posvetiti mnogo pozornosti onome što pokreće. Gotovo neprekinuti niz 'pogrješaka' NATO-a, ovih posljednjih tjedana ne samo da je poništio kratko otvaranje prema miru, ostvareno tek nešto prije
ITALIJA
IL MESSAGGERO
16. V. 1999.
Vlade i pacifistička fronta
"Rat se politizira. Opet iskrsavaju razlike među političkim
snagama koje su zbog žurnosti vojne inicijative do sada bile
potisnute: to se već dogodilo u Sjedinjenim Državama, gdje
republikanci na ciljniku drže Predsjednika, i u Engleskoj, zatim je
došao red na Njemačku gdje se Joschka Fischer morao izložiti
napadima svojih stranačkih drugova, a u Francuskoj je došlo do
'pacifističkog' protivljenja ljevičarskoga pisca Regisa Debraya.
Čini se da je došao red na Italiju gdje se stvara fronta narodnjaka,
zelenih, stranke Rifondazione comunista, i dijela lijevih
demokrata, koji će od marša za mir, od danas do srijede, nadnevka
parlamentarne rasprave o ratu, pod pritisak staviti vladu.(...)
Tako se ocrtava rađanje prave oporbe prema ratu. A talijanska
vlada, kao i ostale zapadne, mora s time računati.
S obzirom na to, i pacifistička fronta bi morala danas posvetiti
mnogo pozornosti onome što pokreće. Gotovo neprekinuti niz
'pogrješaka' NATO-a, ovih posljednjih tjedana ne samo da je
poništio kratko otvaranje prema miru, ostvareno tek nešto prije
bombardiranja kineskog veleposlanstva, nego je i u golemoj mjeri
izmijenio i samo viđenje tekućega rata, koji je od rata za Kosovo i
na Kosovu, sve više, pred očima sviju, postao rat između
Jugoslavije i NATO-a.
To viđenje je pojačano činjenicom da i dalje ne znamo što se događa
na Kosovu. Ne pomažu nam ni malobrojne reportaže malobrojnih
novinara dovedenih u tu zemlju, čiji su pokreti i djelovanje pod
strogim srpskim nadzorom.(...)
Primjerice, mi zapravo ne znamo kako se odnosi prema onim tisućama
ljudi i žena koje su još na Kosovu; lutaju li, imaju li hrane, jesu
li smješteni u improviziranim koncentracijskim logorima, kamo i
kako ih usmjerava srpska policija.(...)
Postoji, na kraju, i jedno drugo pitanje unutar te pacifističke
fronte koja se rađa: na tim prosvjedima uočava se stalno da mnogi
dižu srpska tri prsta u zrak: što točno znače ti znakovi? Možda bi
bilo dobro da onaj tko je za Srbe to i kaže. Sasvim je legitimna,
zapravo, naklonost beogradskoj vladi; no to je različito od
pacifizma. U Italiji se na žalost te dvije stvari preklapaju,
zahvaljujući jednom starom (nesvjesnom?) nesporazumu, koji
uostalom dobro izražava sastav snaga za mir; u mirotvornim
naklonostima izrazito veliku ulogu ima činjenica da je Milošević
komunist. Kako bi se to uvidjelo dovoljno bi bilo postaviti jedno
pitanje mnogim osobama koje danas prosvjeduju: kad bi umjesto
Miloševića na Kosovu djelovao Tuđman, hrvatski predsjednik, bi li
danas bili na prosvjedu, s tim istim znakovima ili ne bi? Bi li se
Rusija s više ili manje naklonosti stavila iza Jugoslavije? Ili bi
se kazalo, da se etničko čišćenje zasigurno savršeno podudara s
pronacističkom prošlošću Hrvata?
Sva ta pitanja ne opravdavaju, ponavljamo, NATO-vo bombardiranje,
koje nije pogrješno samo s humanitarnoga gledišta već je i
proturječno namjerama koje je izrazio sam NATO. Dakle, nije toliko
riječ o tome da treba govoriti o primirju, već o razjašnjenu i
jasnom određivanju taktika i ciljeva Saveza. To je ono što treba
tražiti talijanska vlada(...)", piše Lucia Annunziata.