NJ 19. V.FR -PLAN POTKOVA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 19. V. 1999. 'Potkova' ostavlja otvorena pitanja "Jugoslavenska se vojska pri progonu albanskog stanovništva s Kosova drži operativnog plana pod naslovom 'potkova', izjavili su zapadni časnici. Taj je plan novinarima na kraju trećeg ratnog tjedna predstavio glavni inspektor Bundeswehra Hans Peter von Kirchbach. Izvori i odsudne pojedinosti, naravno, još su nejasne. Javnosti, uključujući i zastupnike Bundestaga, nije bilo moguće priopćiti ništa pobliže, jer da je 'položaj izvora osjetljiv', izjavio je u toj prigodi. Ministar obrane Rudolf Scharping (SPD) drži da su taj koncept u prosincu 1998. prihvatili jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević i vojno vodstvo. Da je njegov glavni cilj 'razbijanje odnosno neutralizacija' kosovsko-albanske borbene organizacije OVK, kao i protjerivanje kosovsko-albanskoga stanovništva. Razmještaj i pokreti jugoslavenske vojske i paravojnih banda, rečeno je, daju 'dovoljno indicija koje upućuju na postupak po načelu 'potkove''. To je potkrijepljeno skicama koje su među ostalima prenijele pariške i londonske novine: prema njima je još sredinom listopada 1998. duž kosovskih granica razmještena jugoslavenska oružana sila, od Peći na zapadu preko okolice Mitrovice i Podujeva do makedonske granice - otprilike na tri četvrtine kruga, slično potkovi. Prema podatcima, to bi trebao biti naziv operacije. Skice se odnose na vrijeme misije američkog posrednika Richarda Holbrookea poslije koje su se vratili mnogi od 300 tisuća izbjeglica. 200 tisuća bilo je u bijegu unutar Kosova, a sto tisuća izbjeglo je u inozemstvo. Prema zapadnim vojnim spoznajama, u akciji je bilo 830 jugoslavenskih vojnika i deset tisuća policajaca i paravojnika. U listopadu 1998. jugoslavenska je vlada pristala na razmještaj promatrača Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS). Prema izvješću ministarstva obrane, u svoje se domove tada vratilo mnogo unutarnjih prognanika. A s njima i OVK - 'za Beograd neprihvatljivo stanje'. Vjerojatno je zbog toga izrađen plan 'potkova'. Za siječanj 1999. u zemljovide je u luku oko Drenice urisana druga, manja potkova. I dok se pregovaralo u Rambouilletu (a zatim se više nije pregovaralo), broj jugoslavenskih vojnika narastao je na 5500 dok je broj policajaca i paravojnika navodno ostao na deset tisuća. Unutar pokrajine bilo je u bijegu 210 tisuća kosovskih Albanaca, a preko granice oko 50 tisuća. U fazi pregovora - do 19. ožujka - prema tim je podatcima devet tisuća redovitih vojnika i 15 tisuća policajaca razmješteno u trećoj potkovi od Peći do blizine Đakovice i Prizrena. Broj prognanika i izbjeglica popeo se na 485 tisuća. Ono što se do sada saznalo o navedenom planu, ne odlikuje se bogatstvom pojedinosti. To je pojašnjeno time, što su se operativni planovi stalno prilagođavali vojnom i političkom razvitku. No moguće je i tumačenje da objavljene pojedinosti naknadno predstavljaju tijek masovnih protjerivanja. O beogradskim planovima poslije početka zračnoga rata (NATO je počeo bombardirati 24. ožujka), predočeni dokumenti ne govore ništa. Poslije toga je protjeran još jedan milijun kosovskih Albanaca, u Makedoniju, Albaniju i unutar samoga Kosova. Ono što se naziva 'etničkim čišćenjem' - protjerivanje cijelog naroda iz njegove domovine - i po tim je dokumentima dostiglo strahovit opseg tek kad su NATO-va bombardiranja već počela - koja su kako je najavljeno, trebala spriječiti ili barem zaustaviti golemo i okrutno protjerivanje. Kako izvješćuje agencija AP, podatci o planu 'potkova' po mišljenju stručnjaka potječu ili od nekog (jugoslavenskog) prebjega ili iz izvora tajne službe. Plan je povezan i sa smjenama na vodećim položajima (redovite) jugoslavenske vojske. Doista je u tijeku opsežnog političkog 'čišćenja' svoj položaj u studenom 1998. morao napustiti i šef glavnoga stožera Momčilo Perišić. Predbacuju mu uporno protivljenje vojnoj akciji u zemlji. Njegovu nasljedniku generalu Dragoljubu Ojdaniću takva su razmišljanja navodno strana. O onomu što paravojne bande rade na Kosovu s odobrenjem a možda i po zapovijedi vojske, plan 'potkova', koliko je poznato, ne kaže ništa konkretno. To je čudno. Vojska se u njih pouzdaje uvijek kad sebe ne želi opteretiti zločinima" - piše Karl Grobe.