US IHT 13. V. RAZLOZI DISTANCIRANJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 13. V. 1999. Zanemarivanje kosovskog naroda šteti položaju NATO-a "Rat između Srbije i NATO-a sad se približava svojoj posljednjoj fazi, koja je politička, i tiče se uvjeta pod kojima će se dvije strane nagoditi. Slobodan Milošević pokazao je znatno veću vještinu u tim stvarima nego itko na odgovornom položaju u zemljama NATO-a. Stoga se očekuje najgore", piše William Pfaff. "Mi smo u posljednjoj fazi jer NATO nije spreman ući u kopneni rat koji bi mogao donijeti rezultate. On provodi zračnu kampanju, koja se pokazala neodlučnom, i ne obećaje da će donijeti konačan ishod u ograničenom vremenu koje savez ima na raspolaganju. Taj nedostatak uspjeha potkopava javnu potporu u zemljama NATO-a i pridonosi udaljavanju javnog mnijenja u širem svijetu, udaljavanju koje g. Milošević lukavo iskorištava. Postoji moralna dvosmislenost u načinu na koji se rat vodi, što je izazvalo veoma raširenu nelagodu. Tu moralnu slabost (koja nema veze s bombaškim pogrješkama ili civilnim žrtvama) političke vođe saveza zanemaruju. Vrijeme istječe za zračni rat NATO-a, pa ipak se nigdje ne vidi osjećaj žurnosti. Ta promjena moralne percepcije proturječi zapadnom osjećaju odvažnosti i spremnosti na žrtvu, koji su pokazala ispitivanja javnog mnijenja početkom travnja, kad je napad NATO-a na Srbiju - s namjerom da ju prisili na prekid svog užasnog napada na više od milijun članova albanske manjine - izgledao kao čin jasne i osvježavajuće moralne svrhe. Politički 'realist' mogao je posumnjati u razboritost odluke NATO- a ili dugoročnu korisnost njegove politike, u svjetlu balkanske povijesti etničkih borbi, ili zato što je kršenjem granica Srbije postavljen opasan presedan. Svejedno, realist bi priznao da je pokušaj obrane ili pomaganja progonjenoj albanskoj manjini, sam po sebi, bio moralni čin - pod pretpostavkom da je djelotvoran. Nakon onog što je prije pola stoljeća učinjeno jednoj drugoj europskoj manjini, Židovima, tu su intervenciju zapadni Europljani i Amerikanci mogli čak smatrati nužnom. Moral je, međutim, uvjetovan pitanjem djelotvornosti. Je li NATO postigao išta što je pomoglo Kosovarima? Zasad je odgovor 'ne'. On nije učinio ništa što bi im pomoglo. On ih zanemaruje jer se njihova obrana ne uklapa u ratni plan NATO-a. Ona se čini preopasnom. Djelotvornost je nužna za politički moral. Nekorisno vođenje rata nije moralna politika. Da bude moralno obranjiv, rat mora imati prihvatljive izglede za svršetak, ili ublažavanje, štete koja je bila opravdanje za ulazak u rat. Polovica albanskog stanovništva s Kosova prognana je u inozemstvo, a stotine tisuća njih, prema UN-ovu Visokom povjerenstvu za izbjeglice, na cesti je ili se krije u planinama Kosova. Srpski cilj raseljavanja etničkih Albanaca gotovo je postignut. NATO nije učinio doslovno ništa da se u to uplete, iako posjeduje sredstva da to učini. Njegova golema vojna sila kopnenih snaga i taktičkih zračnih snaga ostaje u vojarnama i hangarima. Plan NATO-a, odnosno američki plan, još jednom je bio pokušati prisiliti neprijatelja da popusti u onoj dimenziji rata u kojoj pobjeđuje, i koja mu je vitalna, što se pokušava postići tako da ga se kažnjava u drugoj dimenziji rata koja je dostupnija, zgodnija i sigurnija za posredničku silu. Još jedan uzrok moralnog nereda u položaju NATO-u jest pokušaj pretvaranja da ovo uopće nije rat. Predsjednik Clinton kaže da NATO 'nije u ratu sa srpskim narodom'. Čovjek se mora zapitati zašto ne, budući da veći dio srpskog naroda više od jednog desetljeća prihvaća g. Miloševića kao svog vođu i podupire njegovu politiku etničkog čišćenja. Zašto oni nisu odgovorni za ono što se događa od 1991. - ili za ono što im se događa sada? Konačni razlog zbog kojeg je nad savezničko vođenje ovog rata pala moralna sjena jest da njezine akcije odražavaju pretpostavku da su životi njegovih vojnika vrjedniji od života Jugoslavena. Zasad, NATO nije imao nijednu ratnu žrtvu. Srbija je vjerojatno imala nekoliko tisuća žrtava, uglavnom kao posljedica bombardiranja vojnika. (...) Politička provedba ovog rata kukavička je, strogo uzevši. Politika koju NATO slijedi vojno je obeščastila tu organizaciju; zaštita civila vojna je obveza. Jedino moralno opravdanje za početnu intervenciju NATO-a bilo je zaštita i spašavanje civila. Sramotno je poslije toga ubijati iz velike udaljenosti te istovremeno paziti da NATO bude siguran na uštrb civilnih patnja. To je razlog opadanja potpore za NATO."