IT-10.V.CORRIERE-KINA I SAD

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 10. V. 1999. Kineski izazov "Koliko se godina Ameriku u Kini nije nazivalo 'neprijateljem broj jedan'? Deset, kada je prosvjedovala protiv pokolja studenata na trgu Tienanmen u Pekingu? Ili trideset, od kulturne revolucije crvenih straža, krajnjeg bujanja maoizma? Eksplozija protuamerikanizma koja trese komunističkog diva najnepredvidljiviji je učinak kosovskog rata. I jedan od onih koji najviše zabrinjavaju supersilu koja, osim na Atlantiku, traži glavnu ulogu i na Pacifiku.(...) Supersila se pribojava da bi se 'kineska karta' na koju je računala (osim na onu rusku) kako bi dobila utakmicu na Kosovu, mogla okrenuti na njezinu štetu.(...) No više nego veta Kine u budućoj odluci Vijeća sigurnosti glede Kosova (SAD se nada da će se Peking na kraju postaviti kao i Rusija, makar i tražio ustupke), Clinton se pribojava možebitnog zaleđivanja odnosa između Sjedinjenih Država i Narodne Republike. Gotovo godinu dana nakon slavodobitnog posjeta Pekingu, kada je na televiziji imao 'dvoboj' s predsjednikom Jiang Zeminom i studentima, što je bio događaj bez presedana, Clinton vidi mnoge svoje inicijative u opasnosti. Napad na veleposlanstvo Pekinga u Beogradu ne stavlja samo u pitanje privlačnost američkog političkog i gospodarskog modela za Kineze, koji je 1989. potaknuo gibanja na trgu Tienanmenu; nego izaziva i niz pitanja o suradnji dvije zemlje u svezi sa stabilnosti Koreja, neširenja atomskog naoružanja i borbe protiv terorizma; te još baca sjenu na pregovore o smanjivanju golemog trgovinskog deficita SAD-a, više od 60 milijarda dolara godišnje, i ulasku Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ne samo to. U Sjedinjenim Državama se ponovno otvaraju polemike o špijunaži u nuklearnim laboratorijima i kineskim izbornim financiranjima demokrata, što je potencijalni skandal 2000. godine. Za Clintona je kineski problem razlog više da što brže završi kosovski rat. Predsjednik zna da će ga, ne bude li smirio Balkan, i ne uspije li ostvariti dobar odnos s Rusijom i Kinom, povijest osuditi: svom bi nasljedniku u baštinu ostavio ne novi poredak nego novi svjetski nered i, bez integriranja Moskve i Pekinga u globalno gospodarstvo, izložio bi Europu i Aziju drugim financijskim krizama. Clinton zna da treba rekonstruirati sliku američke supersile, koja je često slabila radi jednostranosti, i osnažiti koheziju NATO-a, načetu prekoračenjima u blitz-napadima. Clinton, je zapravo već prihvatio razgovarati na udaljenosti s Miloševićem, makar i ne popuštao glede pet uvjeta za mir koje diktira Savez i koje je odobrio UN. Njegov sljedeći cilj mora biti obnavljanje plodnog dijaloga s Moskvom i Pekingom. Iz 'pax americane' isključiti Peking bilo bi mnogo teža grješka od onih koje su do sada napravili top-gun piloti", piše Ennio Caretto.