US IHT 28. IV. TREĆI PUT

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. IV. 1999. 'Treći put' mijenja ulogu vlade "Zadnje što je postojano centrističko i kapitalističko Vijeće demokratskog vodstva ikad očekivalo bila je lijepa riječ za socijalizam na jednom od njihovih foruma", piše E. J. Dionne Jr. "No Vijeće, koje je nastalo djelomično radi pokretanja ideološkog rata s lijevim krilom svoje stranke, zateklo se u nedjelju domaćinom ne samo predsjedniku Billu Clintonu, što često čini, već također četvorici zapadnoeuropskih vođa čije stranke imaju socijalističke i socijaldemokratske korijene. Bilo je neizbježno da neko spomene riječ socijalizam. Zapravo, sva četvorica vođa - britanski premijer Tony Blair, njemački kancelar Gerhard Schroeder, nizozemski premijer Wim Kok i talijanski premijer Massimo D'Alema - predstavljaju sve samo ne staromodni državni socijalizam. Svi se zalažu za inačicu pristupa 'trećeg puta' kojeg g. Blair i g. Clinton promiču i koji Vijeće demokratskog vodstva hvali. Sljedbenici trećeg puta često se negativno definiraju. G. Blair voli reći da oni nisu ni 'stara ljevica' ni 'nova desnica' već novi dom za one koji žele združiti kapitalistički dinamizam s društvenom solidarnošću. 'Naše je stajalište da poduzetnost i pravda mogu živjeti zajedno', izjavio je g. Blair, 'te da, zapravo, u današnjem svijetu, oni to i moraju.' No D'Alemu je zapalo da podsjeti g. Clintona i Vijeće na možda čudnu tradiciju predstavljenu na govornici. G. D'Alema je sugerirao da se, iako sva petorica vođa dijeli slična reformistička načela, njihov 'veći problem' tiče jedne riječi. 'Postoje riječi koje je u vašoj civilizaciji, s vašom poviješću, teško razumjeti ili prihvatiti', rekao je on. 'Primjerice, mi pripadamo socijalističkoj internacionali, i svjestan sam da je ta riječ ovdje ponešto nezgodna' - u tom trenutku, gomila je prasnula u smijeh - 'i vidim da smo ovdje izbjegavali izgovoriti tu riječ. No morali bismo prevladati taj strah od riječi.' G. Clinton se nasmiješio i uzvratio, 'Nisam siguran da bih vas pozvao ovdje, Massimo, da se natječem za reizbor.' Taj je trenutak obuhvatio i obećanje i probleme trećeg puta. Treći je put zaista približavanje širokoga niza političkih pokreta ljevice i centra, u pristupu društvenoj reformi. Sljedbenici trećeg puta prihvaćaju kapitalizam kao zadan, no obećavaju poduzeti nešto o pitanju njegovih nejednakosti i neizvjesnosti. Oni govore ne o 'socijalizmu' već o 'zajednici', ne o 'kolektivizmu' već o 'solidarnosti'. Čuti kako sljedbenici trećeg puta govore u nedjelju, bila je osvježavajuća alternativa ispraznim govorima o 'velikoj vladi' naspram 'male vlade'. Svi su se složili da vlada može biti previše birokratska; svi su lijepo govorili o građanskom uključenju i decentraliziranom odlučivanju. No svi su uvažavali da vlada postoji da bi pomogla riješiti probleme koji se ne bi mogli riješiti drugdje, posebno probleme s kojima se suočavaju oni koje je novo gospodarstvo istisnulo. Moguće je, kao što je g. Blair rekao, da vlada 'ostvari dobre rezultate' i da to nastoji postići, kao što je rekao g. Schroeder, uporabom metode 'pokušaja i pogrješaka' koju prihvaćamo u svakom drugom dijelu života osim kad se radi o vladi. No činjenica da se treći put doima razumno istodobno je njegov problem i njegova prednost. Svatko tko prihvaća bar nekakvu ulogu za vladu mogao bi izgledati kao mogući sljedbenik trećeg puta. Ekonomist Jeff Faux, u novom broju lista 'Dissent', tvrdi da je 'treći put postao tako širok da više podsjeća na političko parkiralište nego na autocestu koja vodi u nekom određenom smjeru.' G. Faux i drugi kritičari trećeg puta podcjenjuju raspon u kojem su zamisli trećeg puta počele mijenjati politiku. (...) Glasači su nagovijestili da neće pasivno prihvaćati svaki ishod koji im globalno tržište nameće. Vlada g. Koka u Nizozemskoj, pustolovnija i od Blairove i Clintonove, promiče inovacije kako bi tržišta rada bila prilagodljivija, istodobno održavajući nisku nezaposlenost i čuvajući temeljne socijalne beneficije. Ipak, treći je put uglavnom uspješni obrambeni pokušaj. On je dokončao razdoblje Reagan - Thatcher i dao liberalima, i da, socijalistima, pristojnu novu odjeću. Pravi izazov za sljedbenike trećeg puta stiže sad kad oni imaju moć na toliko mjesta: izazov da svoj brak 'poduzetnosti i pravde' učine jednako sretnim u praksi kao što zvuči teorija g. Blaira."