RU-YU-US-politolozi-Oružani sukobi-Diplomacija-Organizacije/savezi-Izbori RU-SEGODNJA 16.4.RUSIJA-BALKAN RUSIJASEGODNJA16. IV. 1999.Balkan ne može bez Rusije"Tri dosta poznata američka analitičara iz washingtonskog Brookings instituta
- Richard Haas, Ivo Daalder i Mike O'Hanlon - priznaju da se nakon tri tjedna NATO-vih bombardiranja Jugoslavije može reći kako je operacija na Balkanu pretrpjela potpuni neuspjeh. 'To je poraz za američku upravu, za NATO, to je poraz za albansko pučanstvo na Kosovu', izrazio je opće mišljenje direktor programa za međunarodna istraživanja Richard Haas koji je svojedobno bio posebni savjetnik predsjednika Busha.Iz te tvrdnje ipak ne proizilazi da 'učena trojka' osuđuje primjenu vojne sile kako bi se kaznio Milošević. Oni su jednostavno za drugu vrstu primjene sile. Prema njihovu mišljenju, to bi trebale biti NATO-ve kopnene snage koje bi se mogle upotrijebiti prema jednom od triju scenarija. Prvo, to bi mogao biti, misli Mike O'Hanlon, osnutak ograničene enklave u istočnom dijelu pokrajine i stvaranje uvjeta za siguran povratak izbjeglica. Drugo, moguć je dolazak velikog vojnog sastava od sto do sto dvadeset pet tisuća vojnika (...)
RUSIJA
SEGODNJA
16. IV. 1999.
Balkan ne može bez Rusije
"Tri dosta poznata američka analitičara iz washingtonskog
Brookings instituta - Richard Haas, Ivo Daalder i Mike O'Hanlon -
priznaju da se nakon tri tjedna NATO-vih bombardiranja Jugoslavije
može reći kako je operacija na Balkanu pretrpjela potpuni neuspjeh.
'To je poraz za američku upravu, za NATO, to je poraz za albansko
pučanstvo na Kosovu', izrazio je opće mišljenje direktor programa
za međunarodna istraživanja Richard Haas koji je svojedobno bio
posebni savjetnik predsjednika Busha.
Iz te tvrdnje ipak ne proizilazi da 'učena trojka' osuđuje primjenu
vojne sile kako bi se kaznio Milošević. Oni su jednostavno za drugu
vrstu primjene sile. Prema njihovu mišljenju, to bi trebale biti
NATO-ve kopnene snage koje bi se mogle upotrijebiti prema jednom od
triju scenarija. Prvo, to bi mogao biti, misli Mike O'Hanlon,
osnutak ograničene enklave u istočnom dijelu pokrajine i stvaranje
uvjeta za siguran povratak izbjeglica. Drugo, moguć je dolazak
velikog vojnog sastava od sto do sto dvadeset pet tisuća vojnika
(...)
Ono što se sada događa, bombardiranje kojemu se ne vidi kraj, put je
koji ne vodi nikamo, misle politolozi. 'Za sada smo svjedoci
posvemašnje neusklađenosti između diplomacije i primjene sile,
rekao je Haas. Mislim da se brzo približavamo trenutku kada će se u
NATO-u očitovati razlike u mišljenjima. Čudi me da ih već nema.'
Haas je odlučno protiv bilo kakvog jačanja takozvane Oslobodilačke
vojske Kosova, za što se zauzimaju neki američki zakonodavci. 'Ako
naoružate takve skupine, morate biti spremni platiti visoku cijenu
- gubitak nadzora nad njihovim djelovanjem, što nam je jako dobro
poznato iz Afganistana', izjavio je. 'Kako godi bilo, neće se moći
bez Moskve i njezina utjecaja u rješavanju ove krize', zaključio je
Haas. Izvjestitelj 'Segodnja' iz Washingtona Nikolaj Zimin,
postavio je Haasu nekoliko pitanja:
- Što bi, prema Vašem mišljenju, Rusija mogla učiniti na Balkanu?
= Rusija ima jedinstven utjecaj, kako na jugoslavensko vodstvo u
Beogradu (...), tako i na NATO-v stožer u Bruxellesu. Istina, to je
tek potencijal. Sve ovisi o tome s čime je Moskva spremna doći u obje
prijestolnice. Riječ bi trebala biti upravo o posredovanju, a ne o
tome da se u Bruxelles prenosi ono što je rečeno u Beogradu.
- Gospodine Haas, želio bih se vratiti na pitanje koje sam Vam već
jednom bio postavio, ali ste tada bili sumnjičavi, misleći da
pretjerujem. No sada i američki izvjestitelji iz Moskve pišu da je u
zadnja dva do tri tjedna Clintonova uprava načinila ono što nije
mogla sva sovjetska promidžbena mašinerija u sedamdeset godina:
zbog NATO-va upletanja na Kosovu, protuameričko je raspoloženje u
ruskom društvu dostiglo vrhunac. Kako biste to danas komentirali?
= Kao i tada, mislim da događaji na Kosovu utječu na pogoršanje
odnosa između Rusije i SAD-a. No to nije započelo na Kosovu. Oni su
se počeli kvariti i prije, samo se sada tendencija pojačala.
Trebali bismo bolje iskoristiti posredničku ulogu Rusije (...) No
htio bih također primijetiti da Rusija puno toga u sukobu vidi
drugačije od nas. Prvo, ta operacija nije američka zamisao. SAD
nije bio glavni pokretač onoga što je na koncu učinio NATO. To je
više europski, nego američki odgovor. Čini mi se da u ovom slučaju
ruski protuamerikanizam nije upravljen na pravu adresu.
- Što Vi mislite o ovim prilikama?
= Čini mi se da je to bio iskren odgovor zapadnih Europljana na
okrutnost koja se očitovala na Kosovu. Upravo su slike
zlostavljanja albanskog pučanstva imale golem odjek na Zapadu. To
je uistinu humanitarna akcija velikih razmjera. Ona nije usmjerena
protiv Srba, niti ima geopolitičku ulogu. To je snažan ljudski
odgovor na neljudske postupke režima. Čini mi se da su ruske vlasti
i glasila jednostavno netočno protumačile taj odgovor. Uvjeren sam
da je pokretačkom snagom NATO-va djelovanja na Kosovu bila
ponajprije humanitarna zabrinutost zapadnoeuropskog društva i,
naravno, Amerike. Ako takav odgovor potiče protuameričke i
protunatovske osjećaje, mogu samo žaliti zbog toga. Mene osobno
brine što se ruski političari, vjerojatno zbog skorih
parlamentarnih i predsjedničkih izbora, doslovno natječu tko će
više biti protiv Amerike i NATO-a.
- Ruski ministar obrane Igor Sergejev ne isključuje mogućnost
povlačenja ruskog sastava iz Bosne, u znak prosvjeda zbog NATO-va
djelovanja...
= Ako se to dogodi, bit će to dostojno žaljenja. Rusija je preuzela
obvezu da će sudjelovati u uspostavi stabilnosti u Bosni. Znači li
to da ona više ne želi stabilnost? Bosna je izvrstan uzor za odnose
između Rusije i NATO-a kada su potrebni međunarodni mirovni napori.
Kosovo bi moglo biti sljedeći pozitivan primjer. (...)"