A 3.4.PRESSE:ZAP. SREDSTVA NA ISTOKU

AUSTRIJA DIE PRESSE 3. IV. 1999. Istočni dio srednje Europe ili - tamo gdje pritisak izvana ujedinjuje ljude "Odveo je svoj narod u bijedu - bjesne inflacija i korupcija, osiromašuju čitavi slojevi stanovništva, slobodno je mišljenje ušutkano, zemlja zamire pod nepopustljivom diktaturom. Unatoč tome, 90 posto Srba i dalje podupire Slobodana Miloševića. Je li riječ samo o neodgovornu pustolovu i političkom hazarderu? Povijest više istočnoeuropskih zemalja nakon 1990. pokazuje da je uzaludno nadati se da će gospodarska blokada, diplomatska izolacija i snažan pritisak izvana prisiliti nedemokratske režime na ustupke. Naprotiv, pritisak izvana često postiže upravo suprotan učinak - stanovništvo još čvršće zbija redove oko vodstva, a oporba doživljava još snažniju marginalizaciju. U Bjelorusiji je svaka vanjska kritika na račun mjera Aleksandera Lukašenka samo jačala potporu bjeloruskom Predsjedniku u samoj zemlji. Čak i kada su EU i SAD povukle svoje veleposlanike zbog njihove izloženosti sustavnom šikaniranju, Lukašenko je takav razvoj događaja uspio prikazati kao uspjeh. Istodobno je bjeloruski Predsjednik izborio još veću slobodu za progon oporbe; osim toga, žestoka reakcija Zapada pokazala je nacionalističkim i komunističkim krugovima u Rusiji - jedinim snagama, do čijeg je mišljenja Lukašenku uistinu stalo - da on radi dok ruski političari samo pričaju. Na kraju je bjeloruska državna televizija prikazala povratak zapadnih diplomata, sugerirajući da su zapravo popustili. Slična je i situacija u Srbiji: NATO-vi zračni napadi ujedinjuju režim i stanovništvo u protuzapadnom stavu. Jednoga će dana NATO prekinuti napade, a Milošević će tu činjenicu slaviti kao trijumf srpske izdržljivosti. Oporba u Srbiji više neće postojati, baš kao ni alternativa Slobodanu Miloševiću. Društvu koje sebe smatra vječnom žrtvom stranih sila učinit ćete najveću ulugu ako ga uistinu i pretvorite u žrtvu. Vjerojatno će se izjaloviti i nada da će se Srbi pobuniti zbog gospodarske krize i masovnog siromaštva. Pobuna gladnih, ustanak, čak i raspad zemlje na više dijelova očekivani su 1991. i u Ukrajini, gdje je nakon objave neovisnosti stopa inflacija dosegnula troznamenkaste vrijednosti, vladala je nestašica prehrambenih proizvoda, a plaće nisu isplaćivane mjesecima - kao i u Rusiji. Kijevski politolozi upozorili su da unatoč crnom tržištu i privatizaciji, ovisnost građana o državnim instancama, naslijeđena iz doba SSSR-a, nije samo sačuvana već i društveno prihvaćena upravo u onim zemljama u kojima su već prije 1917. vladale kolektivističke tendencije. Mit nacionalne države, moćan posvuda u istočnoj Europi, također je pridonio postojano slaboj spremnosti na revoluciju. Bile one demokratske ili ne, mnoge su vlade u istočnoj Europi uspjele prikazati napade na svoju politiku kao napade na netom stečenu vlastitu državu. Pritom valja napomenuti da službene statistike ne pružaju uvijek jasan odraz stvarnog stanja: veliki dijelovi stanovništva nisu izravno pogođeni ni gubitkom realnih plaća ni stopama inflacije jer su već odavno napustili novčanu privredu. Na području bivšeg Sovjetskog Saveza 40 posto namirnica potječe iz privatnih vrtova i uopće ne ulazi u gospodarski optjecaj već ih troše same obitelji- proizvođači ili te namirnice odlaze sa sela u grad gdje ih potom konzumiraju. Zapadna Europa često podcjenjuje sposobnost prilagodbe kriznim situacijama koju su za vrijeme komunizma razvili brojni građani srednje i istočne Europe. Pretjerana je i nada da gospodarska blokada ili krediti mogu osigurati utjecaj na prilike u određenoj zemlji. Napokon, već je slučaj Sadama Huseina pokazao da je jako teško vojno srušiti despota bez prethodne opsade njegove zemlje. Odgovarajući projekt neće biti lakši ni u Srbiji. Miroljubivom rješavanju graničnih i manjinskih sukoba u srednjoj i istočnoj Europi sve do Jadrana više je od podignutog kažiprsta pridonijela šansa za prijam u zapadne strukture i institucije. Danas polarizacija u međunarodnim odnosima u istočnoj Europi rezultira novim blokovskim razmišljanjem. Bjelorusija, istočna Ukrajina i Rusija dosad su se još mogle kulturalno orijentirati prema Rusiji, a politički i gospodarski prema zapadnoj Europi. Nakon bombardiranja Srbije takva će politika biti sve teža i u istočnom dijelu srednje Europe. Zbivanja na Kosovu mogla bi oblatiti i najugledniji izvozni proizvod zapadne Europe - ideju ujedinjene, gospodarski snažne i stabilne Europe", upozorava Klaus Bachmann.