NJ SZ-PODMETAČ POŽARA-8. IV.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 8. IV. 1999. Podmetač požara potreban za gašenje "Za američku ministricu vanjskih poslova Madeleine Albright 'okrutan je i zao', za američkog potpredsjednika Ala Gorea 'drugorazredni Hitler'. Savezni ministar obrane Rudolf Scharping drži da 'zapravo pripada pred sud za ratne zločince u Den Haagu'. A ministar vanjskih poslova Joschka Fischer u njemu vidi 'mesara' u 'klaonici Kosovo'. Prosudba o jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću na Zapadu je jednodušna i jednoznačna. On je čovjek koji je skrivio ovaj rat. No nitko se do sada nije usudio odgovoriti na pitanje kako bez njega taj rat završiti. Uhititi ili pregovarati - Zapad je vjerojatno pred tom dvojbom kad se radi o političkom rješenju za Kosovo poslije bitaka. Čini se isključenim da bi Milošević, kojega stalno osobno optužuju za nasilje i progone, doista i sam mogao doći na nišan napadača. Prije početka bombardiranja u bruxelleskom je stožeru NATO-a kategorički rečeno da Milošević, za razliku od Sadama Huseina u Iraku, 'nije cilj rata'. Dok dakle NATO u prah i pepeo razara mostove i tvornice ili čak i ministarstvo unutarnjih poslova, Milošević u svojoj rezidenciji, Bijelom dvoru, neometano održava ratno vijeće. Beogradski despot ima iskustva s time da ga najprije proklinju kao podmetača požara, a da ga zatim zovu kao vatrogasca. Tako je dopustio da mu Zapad poslije ratova u Hrvatskoj i Bosni udvara kao jamcu daytonskoga mira. I ovoga se puta dakle nada da će se realpolitičke nužde na vrijeme nametnuti iznad sada vladajućeg moralnog zanosa zapadnih političara. Jer ni u Bonnu ni u Washingtonu ne znaju imenovati alternativu za Miloševića. Ugledna oporba na koju bi Zapad mogao računati, u Srbiji više ne postoji. Kako za razliku od oporbenjaka govori samo Zoran Đinđić, nije postala žrtvom NATO-ve intervencije zbog koje su se Srbi okupili oko Miloševića. Još je ranije sama sebe uništila. Savez 'Zajedno' s čelnim likovima Đinđićem, Vukom Draškovićem i Vesnom Pešić još je prije dvije godine desetke tisuća prosvjednika protiv režima doveo na ulice, i slomio se zbog težnje nekih protagonista za profiliranjem. Na zadnjim parlamentarnim izborima bezizgledna oporba 'zbog prosvjeda' nije uopće nastupila. Lijevi blok kojega tvore Miloševićevi socijalisti s komunistima njegove žene Mire, dobio je 110 od 250 mjesta. Poslije tih izbora Milošević je uspio bivše neprijatelje dovesti u vladu Jugoslavije i republike Srbije. Time ih istodobno i ograničava i kompromitira. Ultranacionalist i bivši četnički vođa Vojislav Šešelj obnaša dužnost vicepremijera Srbije. Od siječnja nekadašnji je narodni tribun i ogorčeni Miloševićev protivnik Drašković vicepremijer Jugoslavije. Jedini ozbiljan protivnik je Milo Đukanović, predsjednik jugoslavenske republike Crne Gore. Nekada je bio Miloševićev miljenik, ali se okrenuo od njegove politike. Danas traži potporu Zapada. No kao predsjednik republike sa 600 tisuća stanovnika, ne može sloviti kao 'jaki čovjek'. Dvojba Zapada je dakle u tomu što nitko ne zna kako bi moglo biti bolje bez Miloševića. Zna se samo jedno: gore nego s njim, ne može biti" - zaključuje Peter Muench.