FR-BOMBARDIRANJA-RATOVI-INTERVENCIJE FR 28.III.LIBERATION-POLURATOVI FRANCUSKALIBERATION28. III. 1999.Najgori su poluratovi"I poslije gotovo šezdeset godina utjecanja zračnim udarima, dolazi se do okrutnoga zaključka: oni nisu
dovoljni 'za prisiljavanje neprijatelja da se pokori', prema Clausewitzevoj formuli, ako nisu uvod u intervenciju kopnenim snagama. Od nacističkih zračnih udara na Veliku Britaniju do američkih zračnih udara na Hanoi i Haiphong, a da o Perzijskom zaljevu i ne govorimo, popis je dug kao i jadikovanja. Bombardiranja, kao jedina sredstva, obična su gestikulacija. A njihov ubilački karakter nije zbog toga ništa drukčiji. Uvijek imaju isti rezultat: jačaju nacionalno jedinstvo, jačaju nacionalizam i ohrabruju otpor.Kad je riječ o gestikuliranju, teško se može naći bolji primjer od NATO-ova bombardiranja Srbije. Istina, time se pokazuje dobra volja Zapada, ali čini se da je njihova glavna vrlina skidanje odgovornosti sa zapadne javnosti zbog humanitarne tragedije koja se odvija. A imaju još jednu svrhu, ne tako dobro uočljivu i slavnu: zauzdati režime ne dovodeći u pitanje njihovo postojanje smanjivanjem vojne sile kojom raspolažu, kako bi se promijenili
FRANCUSKA
LIBERATION
28. III. 1999.
Najgori su poluratovi
"I poslije gotovo šezdeset godina utjecanja zračnim udarima,
dolazi se do okrutnoga zaključka: oni nisu dovoljni 'za
prisiljavanje neprijatelja da se pokori', prema Clausewitzevoj
formuli, ako nisu uvod u intervenciju kopnenim snagama. Od
nacističkih zračnih udara na Veliku Britaniju do američkih zračnih
udara na Hanoi i Haiphong, a da o Perzijskom zaljevu i ne govorimo,
popis je dug kao i jadikovanja. Bombardiranja, kao jedina sredstva,
obična su gestikulacija. A njihov ubilački karakter nije zbog toga
ništa drukčiji. Uvijek imaju isti rezultat: jačaju nacionalno
jedinstvo, jačaju nacionalizam i ohrabruju otpor.
Kad je riječ o gestikuliranju, teško se može naći bolji primjer od
NATO-ova bombardiranja Srbije. Istina, time se pokazuje dobra
volja Zapada, ali čini se da je njihova glavna vrlina skidanje
odgovornosti sa zapadne javnosti zbog humanitarne tragedije koja
se odvija. A imaju još jednu svrhu, ne tako dobro uočljivu i slavnu:
zauzdati režime ne dovodeći u pitanje njihovo postojanje
smanjivanjem vojne sile kojom raspolažu, kako bi se promijenili
odnosi snaga u regiji.
Zračni udari vrlo su omiljeni među časnicima: svi se oni opiru bilo
kakvoj kopnenoj intervenciji u strahu da će im to donijeti previše
gubitaka, a to demokratske vlade uvijek jako loše podnose. I ovoga
puta Bill Clinton i svi NATO-ovi zapovjednici lijepo su obećali da
neće biti kopnene vojske koja bi Miloševića prisilila da prihvati
europski mirovni plan.
Ili treba zaustaviti širenje etničkoga čišćenja koje se jako
raširilo u svijetu, a Balkan će pri tome biti odlučujući primjer,
budući da se nalazi u srcu Europe koja svima služi kao uzor kad je
riječ o poštovanju prava manjina, ili se Europska unija mora
uklopiti u NATO, a to je jedan sasvim drugi problem bez izravne veze
s problemom s kojim se sada suočavamo.
Jer, bez intervencije kopnene vojske na Kosovu, 'Odlučna snaga'
osuđena je na to da Miloševića i beogradske nacionaliste ostavi da
dovrše svoje etničko čišćenje na Kosovu. A to dokazuje, kao da je to
uopće i potrebno, osveta u tijeku nad kosovskim Albancima. (...)
Ako je stvarni cilj ovoga rata sprječavanje 'humanitarne
katastrofe', na kraju treba razvojačiti Kosovo, neutralizirati
srpske snage i milicije OVK-a. A ako se to ne može učiniti
diplomatskim putem, treba to učiniti silom.
Amerikanci ne žele poslati svoje kopnene snage. Ako Europska unija
želi ići do kraja, a ne smije se sada okrenuti na pola puta jer bi to
bila povijesna pogrješka, žurno mora predložiti stvaranje nekakvih
snaga za razdvajanje, pod UN-ovim okriljem i s Rusima, kako bi ih
Srbi mogli prihvatiti. Ili treba sastaviti snage za ratovanje koje
bi djelovale pod zračnim kišobranom europskog i američkog
zrakoplovstva. NATO-ovi stratezi vjeruju da bi za kopnenu
intervenciju na Kosovu bilo nužno 100 tisuća vojnika. A ta bi
operacija bila jako dramatična i bolna ako joj se Srbi budu opirali,
a OVK pojača svoje provokacije. A i jedni i drugi sigurno će baš to
učiniti, ali u izuzetno delikatnoj situaciji. Devedeset posto
stanovništva prihvatit će te vojnike kao osloboditelje. A mi smo
jako daleko od toga, jer to nije predviđeno.
Najgori su poluratovi. Ako je spašavanje Kosova nužnost, ne samo s
humanitarnog gledišta, nego i zbog spašavanja Europe koja se
stvara, ono podrazumijeva i konačno 'odlučno' vojno-diplomatsko
djelovanje i na tlu. Ako to nije tako, ovaj je rat obična tragična
maškarada", piše Serge July.