RU-NEZAVISIMAJA 6.4.SRJ I RUSIJA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 6. IV. 1999. Jugoslavenska kriza unosi razdor u rusku elitu "Kosovska je kriza dovela rusku političku elitu na rub potpunog rasula. Već sredinom prošloga tjedna napetost je među političarima dostigla vrhunac. Uvrede koje su se u dvorani Državne dume za sjednice čule na račun mirotvoraca iz 'Pravedne stvari' ('te političke papige'), zatim oštar odgovor Sergeja Jušečkova i, napokon, smiješna tučnjava među zastupnicima još su jednom istaknuli, makar i na nebitnoj razini, dokle je došla napetost u političkom društvu. Uza sve to, vodeći ruski političari - lijevi i desni - gotovo jednodušno osuđuju NATO-ovo bombardiranje Jugoslavije. To je lijep poticaj da se zbliže stajališta i da se zajednički nastupi protiv Sjevernoatlantskog saveza (iz razumljivih razloga, prozapadnim strankama i pokretima jako je teško podupirati Srbe). Dapače, jedinstvo političke elite potrebno je danas njezinu čitavom spektru. Jedni se napokon moraju učvrstiti na položaju političke sile bliske vlasti, a drugima je životno važno da sadašnji režim sačuvaju od predstojećih socijalnih kriza i političkih potresa. U stvarnosti se događa upravo suprotno. Rasulo među vodećim političarima je potpuno. Jedina je iznimka nedavni susret Jurija Lužkova i Genadija Zjuganova, ali ni tu, prema našim izvorima, nije bilo potpune sloge o kosovskoj krizi. U svemu ostalom, predstavnici ruske političke elite otvoreno se svađaju oko toga tko će pred javnim mišljenjem biti pravi branitelj Srba koji su izloženi agresiji. Uzrok ozbiljnog meteža u ruskoj vrhuški jednostavan je - slabost režima i blizina izbora potiču sve političke snage da ponajprije nastoje prikupiti političke bodove uoči odlučujućih bitaka, a tek onda razmišljati o interesima slavenske braće koji su žrtve agresije. Tako vođe KPRF-a (komunistička stranka, op. prev.) pozivaju na pružanje svekolike pomoći Jugoslaviji, ali imaju na pameti približavanje revolucionarnim prilikama kad će im režim gotovo dragovoljno prepustiti vlast, kao što je bilo u studenome 1917. Odatle i usmjerenost na opoziv Predsjednika, iako politička logika zahtijeva da se svi protivnici NATO-a ujedine, a ne da se svađaju. LDPR sastavlja popis dragovoljaca koji su spremni poći u Srbiju, ali zapravo nastoji pokazati svoju odanost izvršnoj vlasti i dobiti pristup novim dužnostima u vladi. A riječi Alekseja Mitrofanova upravljene komunistima 'Mi ćemo vas mlatiti!', iako nisu u vezi s kosovskom krizom, izvrsno su pokazale dokle su pristaše Vladimira Žirinovskog spremni ići u protivljenju svojim taktičkim saveznicima u rješavanju jugoslavenske krize. Desničari su se našli u vrlo teškim prilikama. Njihov je glavni odgovor na NATO-ovu primjenu sile u Jugoslaviji bila otvorena osuda Zapada koji svojim djelovanjem žestoko udara na položaje ruskih demokrata. S druge strane, vođe desnice vrlo su dobro shvatili da uoči izbora za parlament ne treba ići protiv javnog mišljenja te su zapravo jednodušno osudili NATO. Neki su u desnici čak shvatili da se na kosovskoj krizi može zaraditi politički kapital. Kada je riječ o posjetu Jegora Gajdara, Borisa Fjodorova i Borisa Nemcova Beogradu, njega je, prema spoznajama 'NG', organizirao ruski predstavnik velike jugoslavenske tvrtke u Moskvi, a bio je više nastavak suradnje između jugoslavenskih i ruskih desničara, nego prava mirovna zadaća. S tim je u vezi uglavnom i ljutina lijevih nacionalističkih snaga koje bi, u načelu, iz idejnih razloga trebale pozdraviti svaki pokušaj da se prekine NATO-ovo bombardiranje, pa makar i preko svojih zakletih neprijatelja. Zato NATO-ova primjena sile u Jugoslaviji nije u ruskoj političkoj eliti izazvala proces ujedinjenja, na što su pozivali najdalekovidniji analitičari, već upravo suprotno. Stanje je pogoršao škandal oko Jurija Skuratova, skoro glasovanje o opozivu Predsjednika u Državnoj dumi, još uvijek neodređeni odnosi s MMF- om, a s time je izravno povezan sve jači predosjećaj teške političke krize. Od stabilnosti od prije samo dva mjeseca, nema ni traga. Druga je stvar što onaj tko sije vjetar može požnjeti buru", piše Vladimir Razunaev.