FR-LIBERATION13./14.3.WALTER O SPD-U

FRANCUSKA LIBERATION 13./14. III. 1999. 'Zadnja prilika za socijaldemokrate' Lorraine Millot razgovarala je s Franzom Walterom, profesorom političkih znanosti na sveučilištu u Goetingenu, dobrim poznavateljem prilika u SPD-u i njegovim članom: " - Može li se Schroeder nametnuti kao predsjednik SPD-a? = Predstavnici ljevice u stranci poput Andree Nahlesa i Michaela Muellera pokušat će ga spriječiti u tome. Uvijek se govorilo da Schroeder loše prolazi u svojoj stranci, dok je Lafontaine bio njezina duša. No što danas znači duša jedne stranke? Naraštaj je to koji je u velikom broju sudjelovao u 70-im: reformisti iz 68. koji nisu bili za revoluciju, već za dosta radikalnu reformu Savezne Republike Njemačke. Njihove su osobine: miroljubivost, briga za ekologiju, želja da upravljaju gospodarstvom i sačuvaju jaku socijalnu državu. Taj naraštaj koji je 70-ih bio pun snage, danas se bliži pedesetoj, pošto je pretrpio niz vrlo velikih poraza. Taj je naraštaj umoran, iscrpljen, bez rušilačke snage koja ga je još obilježavala početkom 80-ih protiv kancelara Helmuta Schmidta. Lafontaine je zacijelo opazio da ta 'duša stranke' nije samo bez snage, već je i nevažna za cjelokupno pučanstvo. Schroederovi neprijatelji više nemaju onu nekadašnju snagu. Schroederovi izgledi da iz te krize iziđe kao pobjednik veći su nego ikada. - Schroder kao zadnje utočište? = Schroeder nudi stranci mogućnost za novi početak, zadnju priliku. U suprotnome će taj naraštaj doista sve izgubiti u politici. - Rascjep između tradicionalne ljevice koju utjelovljuje Lafontaine i suvremene 'desnice' na Schroederov način nije, dakle, tako dubok kako se misli? = To su samo uloge koje su obojica neprimjetno preuzela nakon 1995. Schroeder i Lafontaine jako su promjenjivi. Još 1993., kada je Schroeder došao u predsjedništvo stranke, bio je čovjek iz ljevice protiv Rudolfa Scharpinga, desničara! Tada je Lafontaine također slovio za 'desničara'. Ljevica ga je prozvala 'Thatcher SPD-a'. Bio je 'neumoljivi komesar' koji se zauzimao za strogu proračunsku politiku, smanjenje poreza i smanjenje radnog vremena bez pune naknade plaće. Lafontaine je dugo igrao ulogu izazivača čelništva stranke kojega je kasnije podupirao Schroeder. Koncem 80-ih Lafontaine je bio zvijezda talk-showa, što se danas zamjera Schroederu. Lafontaine se morao odreći te uloge nakon poraza na izborima za parlament 1990., a Schroeder je preuzeo slobodno mjesto. Također nije sasvim točno da je Lafontaine čovjek iz baze. Lafontainea su jako poštovali srednji slojevi u stranci, 'dužnosnici' stranke koji čine velike skupine zastupnika na saborima. U bazi, napose među radnicima, Lafontaine nije uživao povjerenje, smatrali su ga previše nepredvidljivim, promjenjivim. - Je li SPD kojega vodi Schroeder još uvijek socijaldemokratska stranka? = To se pitanje postavlja već desetak godina. Nakon sabora u Bad Godesbergu 1959. (na kojemu je prekinuta veza s marksizmom, op. ur.) već se postavljalo pitanje: je li ta stranka još socijaldemokratska? To se ideološko pitanje može i preokrenuti: jesu li kršćanski demokrati još uvijek kršćanski demokrati kada se pod Kohlovim vodstvom žestoko ne protive pobačaju? Socijaldemokratska politika je politika o kojoj odlučuje većina u socijaldemokratskoj stranci. Stvarnost se mijenja, normalno je da se i stranka mijenja. Kako god bilo, ne vjerujem da vlada u Njemačkoj može nametnuti sasvim različitu politiku. Willy Brandt, Helmut Schmidt i Helmut Kohl jako su povezani. U Njemačkoj je oporba nazočna svugdje: u pokrajinama, u upravnim odborima poduzeća, sindikatima... ne može se nametnuti nagla promjena u politici, kao u Velikoj Britaniji. U Njemačkoj se promjena često završava šupljim frazama komentatora. - Koju vrstu socijaldemokracije, dakle, utjelovljuje Schroeder? = Uz ovakvu oporbu vlasti u Njemačkoj, kancelar ne može utjelovljavati mnogo. Lafontaine koji je više toga utjelovljavao, slomio je zube. No ipak postoje finije razlike, moguća skretanja, kao što je prijedlog ugovora o zapošljavanju. Njegova je zadaća da borbu protiv nezaposlenosti ne prepusti sasvim slobodnom tržištu: imati olakšanu, ali ipak djelatnu državu. - Nije li Lafontaineov odlazak poraz politike pred gospodarstvom? = To pokazuje licemjernost naše političke kulture. Čitav svijet i sva glasila stalno traže više suverenosti, više manevarskog prostora za politiku. No što se događa kad netko poput Lafontainea želi provesti u djelo prvenstvo politike? Postaje crna ovca, čovjek kojega treba ukloniti."