US CSM 5. IV. RUSIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 5. IV. 1999. Popratna šteta bombardiranja NATO-a "Iako je malo njih u Washingtonu to primijetilo, američko-ruski odnosi ušli su nakon savezničkog bombardiranja Srbije u novo razdoblje", piše Michael McFaul. "Prije Srbije, protuameričko raspoloženje u Rusiji bilo je obilježje elita. Nakon Srbije, protuameričko raspoloženje sve brže postaje populističko i prodire u svaki segment ruskog društva, uključujući i mlade ljude. Clintonova se vlada ne bi smjela dati namamiti u samozadovoljstvo službenim ruskim izjavama koje obećaju nastavak suradnje sa Zapadom. Iako ruski vladari možda pragmatično pristaju slijediti politiku uključenja, oni bi ubrzo mogli postati zatočenici raširene protuameričke histerije. Na posljetku, Rusija će izabrati novi parlament ove godine i novog predsjednika sljedeće godine. Prije nego što se nanese trajna šteta, američki dužnosnici moraju ponovo promisliti strategiju ruskog uključenja. Protuameričko raspoloženje u Rusiji nije ništa novo. Ono što je novo u toj krizi jest sloj koji se sad priključuje protuameričkom zboru. Tradicionalno, ruska vanjskopolitička elita bombastično progovara o američkoj hegemoniji dok se ruske bakice pojavljuju na protuameričkim demonstracijama. No prošli su tjedan mladi ljudi bacali pivske boce na američko veleposlanstvo u Moskvi i organizirali sveučilišne protestne seminare. Na prvome, ruski yuppiji priključili su se skinheadsima u protestiranju protiv američke 'hegemonije'. Opečena financijskim metežom prošlog kolovoza, ruska mlada elita možda više ne vjeruje da je povezivanje sa Zapadom najbolje za njezinu budućnost. Komunističke i nacionalističke vođe, naravno, ne mogu biti zadovoljnije. Bombe NATO-a koje padaju na njihovu srpsku braću daju im veliko uporište u kampanji pred parlamentarne izbore. Svaki ruski ispitivač javnog mnijenja s kojim sam razgovarao predviđa da će bombardiranje NATO-a povećati izborne izglede komunista i otvoreno fašističkih skupina i oživiti karijeru neonacionalista Vladimira Žirinovskog. Predsjednik Boris Jeljcin također pozdravlja provalu protuameričkog raspoloženja budući da ona odvraća pažnju od postupka opoziva i optužbe za korupciju protiv njegove vlade i obitelji. Ovo novo stanje u Rusiji zlosretno je. Dođu li nakon sljedećih izbora na vlast ratoborne protuzapadne snage, ruska demokracija mogla bi posrnuti, gospodarska će se reforma zaustaviti, američko- ruski odnosi dramatično će se pogoršati. Da ograniči štetu, vlada mora ponovno promisliti svoju strategiju ruskog uključenja. Bitka za Rusiju premjestila se s diplomatskih hodnika na ulice Moskve. Američka strategija uključenja mora uzeti u obzir to novo poprište borbe. Kratkoročno, američki dužnosnici moraju jasno i često govoriti o razlozima savezničke intervencije u Jugoslaviji. Zapadni dužnosnici (najbolje iz europskih zemalja NATO-a) trebali bi se pojavljivati na ruskoj televiziji, pisati članke za ruske novine i često se sastajati s ruskim vođama da objasne misiju NATO-a u Srbiji. Naravno, prve će reakcije biti uglavnom negativne. Ne reći ništa, međutim, hrani uvjerenje da Sjedinjene Države kuju tajnu, zlokobnu urotu da unište Srbiju danas a Rusiju sutra. Ako američki dužnosnici ne objasne svoju politiku, ruski će fašisti to učiniti umjesto njih. Srednjoročno, američki dužnosnici moraju veoma ozbiljno uzeti rusku misiju posredovanja između NATO-a i Srbije. Iako je pokušaj premijera Primakova da dogovori mir s Irakom 1991. bio promašaj, ovo je drukčija vrst rata i drukčiji Primakov. Kao premijer zemlje na rubu gospodarskog sloma, on zna da ne može prkositi Zapadu iz čistog zadovoljstva. On ima stvarne financijske interese u održavanju uključenja. Započne li novi krug mirovnih pregovora, Rusi tu moraju dobiti istaknutiju ulogu. Mjesto održavanja slijedećih pregovora trebalo bi biti u Rusiji ili Ukrajini. Dužnosnici NATO-a trebali bi čak razmotriti suradnju s ruskim vojnicima u mirovnoj misiji na Kosovu, bude li postignut mirovni sporazum. Dugoročno, Sjedinjene Države moraju ponovno ojačati programe razmjene i uvježbavanja koji se obraćaju ruskoj mladeži. Sjedinjene Države trebale bi financirati studij tisuća - a ne stotina - ruskih studenata na američkim sveučilištima. Slične kraće razmjene trebale bi se dramatično i odmah povećati: naša najbolja promidžba zapadnih vrijednosti su američki sustav i američki narod. Okrenu li se ruski osamnaestogodišnjaci protiv Sjedinjenih Država, tad će saveznička kampanja u Srbiji stvarno potkopati najvažniji američki strateški interes ovog desetljeća - ponovnu rusku integraciju u Zapad."