FR LE MONDE 3.4.IZRAELCI O KOSOVU

FRANCUSKA LE MONDE 3. IV. 1999. Izraelci podijeljeni između Srba i Kosovara "Započet u jeku predizborne utrke, baš pred veliki židovski blagdan Pashe, rat na Kosovu zacijelo nije najvažnija briga Izraelaca. No nakon tjedan dana sukoba, tisak je osjetno promijenio svoj prikaz događaja, dok je vlast, spočetka ravnodušna, najavila slanje zrakoplova s humanitarnom pomoći u Albaniju i u Makedoniju. Koji su 'dobri', a koji 'zli'? Balkanska je tragedija za Izraelce ponajprije europska stvar u koju njihova zemlja nije upletena. No izvješća koja pokazuju povorke izbjeglica kako bježe od srpske represije, vijesti o pokoljima, pače o početku genocida, približavanje između Slobodana Miloševića i Sadama Huseina i sjećanje na Drugi svjetski rat u kojemu su se Srbi junački oduprli nacistima, izazivaju u izraelskoj kolektivnoj svijesti proturječne reakcije. Vodeći politički čelnici uglavnom su oprezni i ne žele zauzimati preoštra stajališta. Vođa Laburističke stranke Ehoud Barak svakako je bio najjasniji, izjavivši predstavniku Beograda u Izraelu da 'kao čovjek, Židov, Izraelac, nositelj liste ujedinjenog Izraela Šna svibanjskim izborimaĆ i bivši ministar vanjskih poslova', misli da je 'sustavni pokolj nedužnih ljudi izuzetno ozbiljna stvar.' Prema riječima g. Baraka, 'vlada židovske države koja je rođena nakon holokausta ne može šutjeti i mora pružiti posvemašnju potporu naporima slobodnog svijeta u pregovaranju.' Taj neizravni napad na g. Netanyahoua izazvao je brz i nespretan odgovor premijera koji je osudio 'masovna ubojstva bilo da su ih počinili Srbi ili netko drugi'. Nekoliko sati kasnije premijerov je ured priopćio da Izrael podupire inicijative NATO-a, osuđuje 'etničko čišćenje' i suosjeća sa žrtvama. Ministar vanjskih poslova Ariel Sharon dao je, sa svoje strane, neodređenu izjavu u kojoj se žali zbog pokolja, ali se ne kaže ništa o počiniteljima. Kako se onda čuditi zbunjenosti prosječnog građanina koji u kosovskoj tragediji vidi samo dodatnu potvrdu svojih čvrstih uvjerenja: narod je osuđen ako mora računati samo na druge. 'Ništa ne razumijem', priznaje pobožni informatičar koji glasuje za krajnju desnicu, ali ga nelagodnost zbog vijesti o logorima i pokoljima svrstava među nekoliko desetaka pristaša ljevice koji su u utorak 30. III. prosvjedovali ispred jugoslavenskog veleposlanstva u Tel Avivu. Puno je veći bio prosvjed koji je dva dana prije na istome mjestu okupio useljenike i Izraelce podrijetlom iz Jugoslavije, ali u znak potpore beogradskom režimu. Gnušanje nad pokoljima kojima su razlog samo etnička pripadnost žrtava, kod mnogih Izraelaca budi bolna sjećanja koja bi ih mogla potaknuti da stanu na stranu Albanaca. No ista ih sjećanja guraju da se priklone Srbima koji su tijekom Drugog svjetskog rata spasili velik broj Židova od sigurne smrti. U tom je smislu znakovito otvoreno pismo predsjedniku Clintonu objavljeno u 'Jerusalem Postu'. Njegov je autor bivši izraelski zatočenik rođen u Jugoslaviji koji se u Drugom svjetskom ratu borio na strani srpskih partizana, spasivši, među ostalim, savezničke pilote kojih su zrakoplovi bili srušeni tijekom izvršenja zadaće nad Balkanom. 'Pedeset četiri godine kasnije, piše, ogorčen sam zbog toga što njemački zrakoplovi, uz američke i britanske, uime NATO-a bombardiraju Jugoslaviju i prijestolnicu Beograd.' Očito sklon Srbima, jedan komentator radija krajnje desnice Arotz 7 misli da su Izraelci 'u istom položaju kao i Srbi' jer ih ne voli međunarodni tisak i izloženi su pritiscima Amerikanaca i Europljana koji rade 'u korist muslimana'. Iza ovakva oštrog govora nazire se nestvaran strah koji se često primjećuje u dijelu javnog mišljenja sklonog nacionalizmu: da nepopustljivost Izraela pred Palestincima jednoga dana ne bi izazvala međunarodno upletanje", izvješćuje iz Jeruzalema Georges Marion.