IT CORRIERE 15. III.- ŠAKIĆ

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 15. III. 1999. Hrvatska sudi svojoj crnoj prošlosti "Katkada povijest baci blagonaklon pogled na patnje naroda u ratu. Otkrivanje povijesti pomaže razumijevanju sadašnjosti. Podudaranje između procesa koji nacističkom zločincu Dinku Šakiću počinje u Zagrebu i mirovnih pregovora o Kosovu, koji ponovno počinju u Parizu, izvanredno je. Jer se malo toga razumije o današnjim pokoljima na Balkanu ako se ne sjeti onih jučerašnjih, ako se ne kopa po krivnjama i pravima koji se nikad neće izjednačiti, u mržnji koja žanje naraštaje jer je ostala neriješena. Ovdje se još nije rodio jedan Willy Brandt sposoban kleknuti pred grobnicom. Dinko Šakić, star sedamdeset i sedam godina, zapovijedao je koncentracijskim logorom Jasenovac, Auschwitzom Jugoslavije. Tamo su umirali Židovi, Srbi, Cigani i Hrvati antifašisti. Na tisuće. Brojke su različite, već prema propagadnom računovodstvu. Osam stotina tisuća, prema Srbima. Pola milijuna prema centru Wiesenthal. Manje od osamdeset tisuća, prema posljednjem tumačenju hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, koji je jasenovački holokaust pokušao pretvoriti u simbol nacionalne pomirbe, umjesto oprosta i iskupljenja za žrtve. Možda Tuđman, koji se sastao sa Šakićem u Argentini, nije želio izručenje zapovjednika (i supruge Nade, zapovjednice u Jasenovcu), ni da suđenje počne. Ne samo zato što na optuženičku klupu prvi put dolazi i pronacistička povijest Hrvatske (režim Ante Pavelića, 'zamagljen' nedavnom beatifikacijom kardinala Alojzija Stepinca, koji je prema Katoličkoj Crkvi bio 'mučenik Titova režima' a ne sukrivac pokolja nad pravoslavnim svećenicima); već i stoga što će rasprava na pozornicu dovesti i rane sadašnjosti, razloge i traženje pravde drugih, koji nisu Hrvati. Ponajprije Srba, koji su u prošlosti pretrpjeli šutnju i sudioništvo hrvatske Crkve i socijalističke pomirbe, koju je nametnuo Tito, i danas su parije, nedodirljivi suvremene Hrvatske, etnički najočišćenije države na novom Balkanu. Plaćaju moralni dug ovoga posljednjeg rata: agresiju koju je Beograd pokrenuo na Vukovar i hrvatsku osvetu koja je uslijedila i koja je tisuće Srba prisilila da napuste zemlje koje su nastanjivali stoljećima. Mnogi su završili na Kosovu, gdje brane svoj slučajni dom od albanskog separatizma. Nema tragedije, na ovim područjima, koja nije povezana istom niti bola koja nije izobličena propagandom, kako bi svaka etnija nastavila vjerovati da se bori za pravednu stvar, onu vlastitu. Od Jasenovca, koji je uništen već u Titovim vremenima, gotovo ništa ne ostaje srpskom sjećanju: čak i spomenik, pregolemi i tužni cementni cvijet i mali muzej posljednjim su sukobom uključeni unutar hrvatskih granica. Prošlost je Miloševiću poslužila da potakne ratove. Bilo mu je dovoljno uvjeriti Srbi rasute po teritorijima bivše Jugoslavije, od Hrvatske, do Bosne i Kosova, da su još jednom ugroženi pokoljima i genocidom. Zahvaljujući beogradskom režimu, slici surove izolacije koja se ocrtala agresijama i etničkim čiščenjima, Srbi su izgubili pravo na pamćenje, pravdu i, u slučaju Kosova, i na obranu vlastitih granica. Očito je da su Srbi najzainteresiraniji promatrači tog procesa, kojemu su htjeli pridonijeti svjedočanstvima preživjelih i izručenjem na srpsko tlo, što je još neugodnije Zagrebu. No gledatelj je i civiliziran svijet koji će vrednovati kako će taj proces biti vođen i koje će posljedice imati na političku svijest zemlje. Šakić, narušena zdravlja, još je jedan Eich Priebke koji se očituje nevinim i nada se da će svojom starošću dobiti milost. Za njega, okrutna sredstva smrti, plinske komore, skupne grobnice, pogubljenja u blatu savske obale, bila su neugodna epidemija tifusa. Početkom ožujka već je izostao iz sudnice, a mogao bi dobiti još jednu odgodu. No istina o prošlosti ne može se dodati liječničkim izvješćima. 'Svako povezivanje između Pavelićevih ustaša i sadašnjih hrvatskih vlasti zlonamjerno je i tenedciozno' napisao je hrvatski veleposlanik u Italiji Davorin Rudolf, koji podsjeća na preuzetu obvezu da se zajamči ozbiljno suđenje, primjerno, transparentno i zaboravlja koliko su ultranacionalistički krugovi u inozemstvu i Bosni pridonijeli Tuđmanovom imetku, hrvatskoj neovisnosti i ratnom stroju. Dvojbe su dopuštene. Tuđman je modificirao i povijesne knjige, čak i one koje je on napisao, kako bi se novi hrvatski naraštaji sjećali samo krivnji Srba i komunista, jučerašnjih i današnjih. Presuda protiv Šakića značila bi zahtjev za oprostom od srpskih neprijatelja. Pa ipak, duboka gospodarska i politička kriza u zemlji može biti uvodom u preokret režima, koji sve više ovisi o nesigurnom zdravstvenom stanju svojega 'vođe', sve neodlučniji između demokratskih otvaranja i povrijeđivanja građanskih prava, kako to periodički prijavljuju međunarodne organizacije. Između nijekanja prošlosti i nesigurne budućnosti, suđenje Dinku Šakiću moći će reći mnoge stvari o sadašnjosti i suprotstavljenim nacionalizmima koji nastavljaju raspaljivati balkanski scenarij - nastavlja se -", piše Massimo Nava.