IT REPUBBLICA 29.III.STANJE-POVIJEST-U SRBIJI

ITALIJA LA REPUBBLICA 29. III. 1999. Drevno sjeme mržnje "(...)Odvraćajući učinak koji bi moćna zračna armada trebala imati na Miloševića i njegove ljude, nedvojbeno je precijenjen. Odnosno, zaboravilo se upravo na onaj aspekt jugoslavenske drame koji je imao toliku važnost tijekom rata u Bosni. Mislilo se da su odgovorni političari i srpsko društvo razumniji od okrutnih bandi bosanskih Srba. Oni zapravo i jesu drukčiji. No zajednički im je jedan osjećaj: daleke događaje, udaljene stoljećima, osjećaju kao da su se jučer dogodili: žive svoju povijest, kao prošlost usko povezanu sa sadašnjošću. U trenucima napetosti taj osjećaj jača i pridružuje se jednom osjećaju proganjanja koji ima daleke korijene. Iz toga se rađa jedna ubojstvena mješavina koja ovih dana, kao i 1995. u Srebrenici, gdje je izvršen pokolj nad osam tisuća muslimana, djeluje na Kosovu.(...) Za mnoge Srbe Kosovska bitka (tijekom koje su Turci uništili srpsko-pravoslavne jedinice) kao da se dogodila jučer.(...) To je povijest i nije važno ako u njoj ima mnogo legenda: one su postale istina. Kosovo je simbol kojega se srpski nacionalizam ne može odreći. Otirući prašinu s njega, Slobodan Milošević je postavio temelje svoga prestiža, našao formulu za zamjenu preminulog Titova komunizma. Mračni progon Albanaca, dok NATO-ovi zrakoplovi bombardiraju vojne ciljeve, može izgledati kao epska bitka. Kako nema kopnenih snaga, muslimanske obitelji u bijegu mogu zamijeniti izočne NATO-ove postrojbe. Početkom devedesetih godina kad su oružani sukobi bjesnili poglavito u Slavoniji, na hrvatskoj strani Dunava, vraćajući se u Beograd iz te sporne pokrajine, otišao sam se susresti s Dobricom Čosićem, autorom među Srbima najčitanijih povijesnih romana, tada smatranim jednim od inspiratora postkomunističkog nacionalizma. Čosić je bio komunist i obožavatelj Tita. No poput drugih Srba smatrao ga je Hrvatom koji je izigrao Srbe. Sve u svemu, povijesnim neprijateljem. Živio je u rezidencijalnoj četvrti, nedaleko od vile koja je pripadala preminulom maršalu, i kada bi u tom pravcu gledao kroz prozor, njegovo bi se vedro lice namrgodilo. U jednom trenutku Čosić mi je kazao da svijet snuje 'istrjebljenje' Srba. Pitao sam ga koji svijet, a on je napravio širok potez rukom. Pitao sam ga na koju glavnu točku upozorava. 'Zapad', odgovorio je. Više nego li neku određenu zemlju, na zubu je imao povijest. Osim Rusije, pravoslavne majke. Stari Čosić je zaboravio da se, kad je bio komunist s Titom, prije svega bojao prijetnje s istoka, jer je Jugoslavija za Kremlj bila heretična. No, kako je komunizam skončao, za njega su se ponovno pojavili stari demoni. I suhonjavi, neukrotivi kosovski Albanci. Po mišljenju mnogih Srba, Zapadnjaci ovih dana pokušavaju ono što je Čosić proricao. Ne žele li možda svojim zrakoplovima poniziti Srbiju i iščupati joj srce, odnosno Kosovo? I nije li Milošević čovjek koji otjelovljuje stari otpor? Njegove prijevare, njegovo nasilje, nesreće koje je u posljednjih deset godina posvuda izazvao, sada mu se mnogo lakše opraštaju. Zapad posvećuje (privremeno) čovjeka kojega su tisuće Srba tjednima vrijeđale po beogradskim ulicama tijekom prosvjeda radi njegovih nepravdi, posebice izbornih prijevara. Za njega su, u ovom trenutku, bombe koje padaju s neba gotovo poput blagoslova. Ti sofisticirani zrakoplovi pripadaju nekom drugom svijetu, koji svoju povijest ne živi kao da se zbila jučer. Onaj tko ih je poslao, vjerojatno je zanemario to koliko su stare srpske strasti. Zaboravio je na taj bitni aspekt jugoslavenskih događaja", piše Bernardo Valli.