IT LA REPUBBLICA 25. III.MILOŠEVIĆ-KOMENTAR

ITALIJA LA REPUBBLICA 25. III. 1999. U Miloševićevim rukama "Nalazimo se u Miloševićevim rukama. Ako nakon dva ili tri vala atlantskih projektila ili bomba srpski čelnik popusti, bit će moguće ostvariti nekakvo privremno rješenje kosovske drame. Inače više ništa neće biti nezamislivo, uključujući i to da će naši vojnici završiti zaglibljeni na jugoslavenskoj zemlji boreći se za Albance. Tko bi ikad rekao da će jednoga dana najmoćniji vojni savez svijeta čitati s usana sivog apartčika bez strasti, zainteresiranog samo za svoju vlast i vlast svojeg klana? Sposoban pokeraš, i ništa više. Niti najpjesničkiji od njegovih obožavatelja ne može ga uspoređivati s Titom, niti najneprijateljskiji od njegovih ocrnjivača ne može ga približiti velikim demonima ovoga stoljeća, Hitleru ili Staljinu. Pa ipak je on taj koji pilotira NATO-om koji nema strategije, sve do toga da ga je prisilio da ga bombardira. Uvjeren da je to konačno najbolji način da učvrsti svoju vlast nad Jugoslavijom svedenom na minimum, koja trpi, no i koja je opijena svojim nacionalnim ponosom u svojem usamljenom izazovu Zapadu. Jednoga će nam dana povjesničari objasniti kako je sve to bilo moguće. Vjerojatno će se upozoravati na nedoumice europskih zemalja i na američku stratešku prazninu.(...) Vojna nadmoć je važna, no ako se ne zna za koje ju ciljeve iskoristiti ona može postati više smetnja nego pomoć. Milošević to dobro zna i igra se poput mačke s mišem, iskorištavajući NATO kako bi osnažio svoju unutarnju legimnost. To su jako akrobatske točke koje će ga možda jednog dana stajati slomljenoga vrata. No u međuvremenu savez zapadnih demokracija vodi gospodar Beograda.(...) Nažalost, postoji i jedan pesimistički scenarij. Kriza se može proširiti i izbjeći nadzoru. Crna Gora je na rubu odcjepljenja. Tada bi mogao eksplodirati i Sandžak, muslimanski klin između Srbije i Crne Gore, dio 'zelene kičme' koja povezuje islamske ekstremiste i narkotrgovce od srednje Bosne do Albanije. Da ne govorimo o Makedoniji, najnepouzdanijem među postjugoslavenskim geopolitičkim dijelovima, ili o izravnom miješanju Albanije. Tada bi lokalni rat mogao postati regionalni. Morali bismo poslati kopnene postrojbe na drugu stranu Jadrana s gotovo nemogućim zadatkom, da Balkan ponovno vrate pod nadzor. Treba podsjetiti da kosovski rat ima globalne učinke. Prvi put NATO napada jednu suverenu državu. U tu svrhu pribjegava vrlo širokom tumačenju svojeg statuta.(...) 'Globalni NATO' ometa san njegovih mogućih protivnika, no i san mnogih svojih članica. Stoga ne treba čuditi što se mraz hladnog rata ponovno hvata na vezama između Washingtona, Moskve i Pekinga. A mi? Već smo se našli unutar logike rata. Italija je više od ostalih saveznika uspijevala izbjeći virus balkanizacije, koji je Amerikance naveo da Kosovo gledaju očima jedne od sukobljenih strana, i da ponovno upadnu u strašna crno-bijela pojednostavljivanja koja nas dovode do toga da ovisimo o Miloševiću, i da pridonesemo rođenju tko zna koje po redu etničko- mafijaške državice. No, sada bi bilo kakvo odbacivanja pravca kojega su utvrdili saveznici bilo skupo plaćeno.(...) Inače bi kod naših partnera, uključujući i Europljane, potvrdili dojam o nepouzdanoj zemlji, koja ide od servilnosti do izdaje. Bilo bi, međutim, korisno oglasiti se unutar saveza, zajedno s drugim Europljanima, kako bi Amerikancima pomogli izići iz strateškog škripca. Primjerice tako da konačno počnemo utvrđivati regionalni plan za Balkan, koji bi nam pomogao izbjeći da se s krizama utrkujemo kao Ahil s kornjačom. I kako bi dali smisao ratu s kojim se nevoljko suočavamo", piše Lucio Caracciolo.