IT LA REPUBBLICA 28.III.RAZLOZI INTERVENCIJE

ITALIJA LA REPUBBLICA 28. III. 1999. Koji je pravi razlog "U ovom zračnom ratu NATO-a protiv Srbije postoje neki aspekti koji ostaju nejasni unatoč pokušajima protagonista da im daju neko prihvatljivo objašnjenje. A postoje i mnoga iracionalna, i/ili prisilna, i/ili egoistična ponašanja, odnosno ona diktirana vlastitim interesima, bez ikakve šire vizije koja bi ih opravdala. Sve to navodi na neka pitanja i dopušta poneki pokušaj odgovora. Prvo je pitanje ovo: kako to da se predsjednik Sjedinjenih Država odlučio, nakon što je dobro razmislio, pokrenuti ovu pravu vojnu i političku oluju, posluživši se NATO-om kao oružjem, nazvavši ga 'Determined force'? Američka državna uprava, Savjet NATO-a i vlade koje ga čine, nastojale su razglasiti prihvatljive razloge, koji, međutim, ne izgledaju vjerodostojni. Prvi, i najponavljaniji (s lažnim) uvjerenjem, jest onaj humanitarni iz kojega proizlazi, na temelju statuta UN-a, 'pravo na miješanje' i u neku suverenu državu. To je pravo na humanitarno upletanje ušlo u međunarodno pravo prilično nedavno; kažimo da je, s njime, etika, još uvijek, sramežljivo ušla na teren politike.(...) Balkanska kriza izbila je 1991., no bila je u stanju inkubacije još od Titove smrti, i na dramatičan je način ponovno postavila tu temu u trenutku u kojemu su se etnički, vjerski i gospodarski sukobi ponovno pojavili pod lomljivom korom komunističke ideologije, koja se već odavno raspala. Zapad se držao po strani dokle god je mogao, i na kraju je intervenirao pod zastavom UN-a kada je bosanska klaonica dostigla razinu koja se više nije mogla tolerirati, i u trenutku u kojemu je Sovjetski Savez prestao postojati, a Rusija izgubila svaku realnu sposobnost da to zabrani. Nalazi li se Kosovo u istom stanju kao Bosna prije četiri godine? Zasigurno da, s gledišta kršenja načela na samoodređenje i sigurnosti stanovništva. Vjerojatno ne, s gledišta intenziteta i opsega nasilja. Istina je da nedostaju sigurni podaci i provjere.(...) Obrazlaganje rata NATO-a protiv Srbije pravom na humanitarno upletanje jasno da je izlika, ili u najboljem slučaju, drugi razlog. Osobno bih želio da je ono istinito, no očito se radi o obrazloženju koje nije uvjerljivo: zašto samo na Kosovu? Zašto bez ijednog ozbiljnog pokušaja da se uključi UN? Na ta pitanja nije odgovoreno. Drugi razlog, koji zapravo ne dolazi ni iz jednog službenog izvora, već je plod novinarskih analiza, koje uopće nisu samovoljne, temelji se na američkoj odlučnosti da se jednom zauvijek svrši sa srpskim nacionalizmom i s Miloševićevim klanom koji ga utjelovljuje u najekstremnijem obliku. Milošević bi bio čimbenik stalne nestabilnosti, u regiji koja je već povijesno nestabilna, pa i prototip koji se može izvesti i oponašati. Tu se misli ponajprije na Rusiju i Ukrajinu, sile koje su oslabljene ali koje još posjeduju velike nuklearne arsenale, i koje bi mogle biti ohrabrene bojažljivom popustljivošću spram Srbije, i koje bi se i same mogle razviti prema nacionalističko-vojnim režimima izrazito velike opasnosti.(...) Koji je, onda, pravi razlog 'Determined force'? Jedini koji se ukazuje iz te silne prašine nalazi se upravo u rađanju 'Determined force': Sjedinjene Države odlučile su službeno i trajno preuzeti ulogu vojne žandarmerije, i, umorne od toga da moraju zaglibljivati u zamornim procedurama UN-a, povjerile su NATO-u funkciju žandara. Tako je rođen 'Determined force', i srpska operacija sastoji se upravo u tom činu stvaranja.(...) Drugo je pitanje ovo: jesu li europske vlade članice NATO-a mogle spriječiti rađanje 'Determined forcea'? Razvidno je da nisu. Neko njihovo odvajanje otvorilo bi slobodan put totalnoj srpskoj represiji na Kosovu. No prije svega bi proizvelo jedan traumatičan i dramatičan raskid između Europe i Sjedinjenih Država; politički, vojni i gospodarski raskid. Europa je još uvijek u zametku. Raskid tih razmjera i dubine bacio bi je u potpuni kaos.(...)", piše Eugenio Scalfari.