IT IL MESSAGGERO 23.III.EKSPLOZIJA BALKANA

ITALIJA IL MESSAGGERO 23. III. 1999. Cijeli Balkan riskira eskploziju "Dovoljno je pred očima imati zemljovid balkanskog područja kako bi se shvatilo i opravdalo sve diplomatske pokušaje prije pokretanja napada NATO-a protiv jugoslavenske vojske. Bojazni nisu vezane samo uz vojnu taktiku, odnosno, procjene Pentagona; uz jugoslavenski sustav zračne obrane, 'snažan, vrlo povezan, dobro opremljen i vođen od dobro uvježbanog osoblja'. No i, ponajprije, uz val destabilizacije koji bi s Kosova mogao pogoditi cijelu regiju: in primis Bosnu, Crnu Goru i Makedoniju, da bi se potom proširio u koncentričnim krugovima, pogađajući Grčku, Bugarsku, Tursku, i ponovno doveo u krizu odnose između Atlantskog saveza i Rusije. Bojazan je, koja je utemeljena, da bi Kosovo moglo biti detonator balkanske barutane. Teško bi se moglo pretpostaviti da će samo nekoliko valova projektila ili jedan niz napada zrakoplovima moći svladati otpor jugoslavenskih vojnika. Oni na raspolaganju imaju projektile zemlja-zrak sovjetske proizvodnje SA-6, SA-3 i SA-2, prenosive lansere projektila tipa 'sting' i oko dvije tisuće protuzrakoplovnih bitnica. Tijekom pripreme za napad, radarske postaje i projektili zemlja-zrak premješteni su na strateška područja ili na ona gdje ih je teško uočiti, a na Kosovu, u blizinu naseljenih središta, kako bi se NATO-u otežale 'kirurške' operacije koje bi izbjegle velike civilne gubitke. Posljednjih su se dana posebne postrojbe vrlo ozbiljno uvježbavale u uporabi tih bitnica i projektila, i u njihovu brzom premještanju. Cilj je da se odoli prvim valovima napada, pokuša izazvati gubitke kod napadača i istovremeno spasi što je više moguće od sustava obrane. I da se osigura vrijeme političkom vodstvu. Odluka o tome hoće li se braniti do kraja, ili popustiti, bit će na predsjedniku Slobodanu Miloševiću. U prvom je slučaju jasno da će beogradski 'rais' zaigrati na kartu destabilizacije Bosne, dovodeći u krizu krhke ravnoteže koje su osigurali daytonski sporazumi, a koje nadzire nekoliko desetak tisuća mirovnjaka UN-a. Već se ovih dana u krizi nalazi 'jedno i trojno' predsjedništvo hrvatsko-muslimanske federacije i bosansko-srpske republike, ujedinjenih u istu bosansku državu. Srbi su u ratnom stanju radi nadzora nad gradićem neizgovorljivog naziva, Brčkog, koji osigurava koridor između zapadnog dijela njihove republike i područja na granici sa Srbijom. Predsjednik Crne Gore, koja zajedno sa Srbijom čini jugoslavensku federaciju, Milo Đukanović, jasno se distancirao od Miloševićeve politike. No jugoslavenska vojska pod kontrolom je Srba, i razmještena je i na crnogorskom teritoriju, gdje su razmještene bitnice projektila. Teško bi se moglo pretpostaviti da bi one mogle biti pošteđene NATO-ovih udara. U tom okviru bi se mogle i utjeloviti secesionističke težnje crnogorskog čelništva. Najosjetljivije je stanje u Makedoniji, gdje živi brojna manjina građana albanskog podrijetla (čine oko 24 posto stanovništva). Prijetnja stvaranja 'Velike Albanije' i svaka promjena unutarnjih ravnoteža Makedonije izazvali bi reakciju Grčke, Turske i Bugarske. Upravo eksploziju Balkana", piše Roberto Livi.