IT-sukobi-intervencija-crkva IT MESSAGGERO 24.III. VJERNICI-INTERVENCIJA ITALIJAIL MESSAGGERO24. III. 1999.Katolici protiv NATO-ovih bombi"Nerazrješiva zbrka. Vrlo težak slučaj, gdje nikakva odluka ne vodi jednostavnom rješenju. Od
Vatikana do lista 'Civilta Cattolica', od biskupske konferencije do 'Pax Christi' i katoličkih pacifističkih pokreta poput 'Beati i costruttori di pace' (Blaženi mirotvorci), prevladava zahtjev za humanitarnim snagama razdvajanja pod vodstvom UN-a, a ne NATO-a. No ima i onih koji poput oca Angela Macchija, koji za list 'Civilta Cattolica' prati vanjsku politiku, drži 'snage razdvajanja nerealnima' i tvrdi da bi kao 'extrema ratio, bilo moralno dopušteno bombardiranje vojnih ciljeva kako bi se Srbiju prisililo da prestane sa svojom drskošću, i da dođe do nagodbe s albanskom manjinom na Kosovu'. U Bosni je Srbija popustila kada je udareno na vojne ciljeve.Kardinal Sodano je ustvrdio da 'na Kosovu postoji dužnost međunarodne zajednice da razdvoji sukobljene strane i da im pomogne da se pomire'. Kako bi se to učinilo treba 'razoružati agresora' a to je zadaća 'onoga tko za to ima mogućnosti', odnosno međunarodne zajednice, UN-a. No što znači 'razoružati agresora'? U vrhovima
ITALIJA
IL MESSAGGERO
24. III. 1999.
Katolici protiv NATO-ovih bombi
"Nerazrješiva zbrka. Vrlo težak slučaj, gdje nikakva odluka ne vodi
jednostavnom rješenju. Od Vatikana do lista 'Civilta Cattolica',
od biskupske konferencije do 'Pax Christi' i katoličkih
pacifističkih pokreta poput 'Beati i costruttori di pace' (Blaženi
mirotvorci), prevladava zahtjev za humanitarnim snagama
razdvajanja pod vodstvom UN-a, a ne NATO-a. No ima i onih koji poput
oca Angela Macchija, koji za list 'Civilta Cattolica' prati vanjsku
politiku, drži 'snage razdvajanja nerealnima' i tvrdi da bi kao
'extrema ratio, bilo moralno dopušteno bombardiranje vojnih
ciljeva kako bi se Srbiju prisililo da prestane sa svojom drskošću,
i da dođe do nagodbe s albanskom manjinom na Kosovu'. U Bosni je
Srbija popustila kada je udareno na vojne ciljeve.
Kardinal Sodano je ustvrdio da 'na Kosovu postoji dužnost
međunarodne zajednice da razdvoji sukobljene strane i da im pomogne
da se pomire'. Kako bi se to učinilo treba 'razoružati agresora' a
to je zadaća 'onoga tko za to ima mogućnosti', odnosno međunarodne
zajednice, UN-a. No što znači 'razoružati agresora'? U vrhovima
vatikanske diplomacije izražavaju 'velike nedoumice u pogledu
moralnosti NATO-ova bombardiranja, koje bi bilo predstavljeno kao
operacija kažnjavanja'.
Slučaj Kosova različit je od Kuvajta: tada je Irak zaposjeo drugu
državu, a ovdje 'Srbija nije nikoga napala'. Nedoumice vatikanske
diplomacije odnose se na ono 'poslije' i 'što' nakon bombardiranja.
Dalje, 'snage razdvajanja mogu se ustanoviti, no u jednom mnogo
određenijem okviru, koji treba biti plod pregovora'. Iz Vatikana se
upozorava na samo jedan izlaz: 'pregovarati, pregovarati,
pregovarati...'(...)
Otac Macchi sumnjičav je glede mogućnosti ostvarivanja snaga
razdvajanja koje bi se mogle nositi sa srpskom vojskom koja broji 30
do 40 tisuća dobro naoružanih ljudi. 'Ovdje se radi', dodaje
isusovac, 'o slanju na teren vojske od 20 do 30 tisuća ljudi. Što
nije zamislivo. Ujedinjeni narodi nisu za to sposobni'. U
nedostatku drugih rješenja, ako se želi spriječiti Srbiju da
izravno ili neizravno ponovi ono što je učinila u Bosni, i kako bi se
zaustavilo nasilje koje se provodi prema stanovnicima Kosova,
potrebno je 'razoružati agresora', bombardirajući vojne ciljeve u
Srbiji", piše Orazio Petrosillo.