US-E-YU-SAD-EUROPA-KOSOVO-Vlada-Parlament-Obrana-Ratovi NJ 24.III.DIE WELT:INTERES SAD NA KOSOVU NJEMAČKADIE WELT24. III. 1999.Za što se bore Sjedinjene Države"Rasprava o prednostima i nedostacima NATO-ove vojne intervencije u sukobu
na Kosovu bolna je i za Sjedinjene Države. Mnogi Amerikanci ne znaju na zemljovidu pokazati čak ni gdje se Kosovo nalazi, tvrde protivnici intervencije. Kako možemo riskirati živote naših vojnika kada ne znamo čak ni za što bi se trebali boriti? Na koji način sukob koji je zapravo europsko pitanje dotiče naš nacionalni interes?Dvojbe su vrlo očite - ponajprije među republikancima u Kongresu, koji su već u prijašnjim sukobima bili daleko manje intervencionistički raspoloženi od demokrata. Rizik povratka vojnika u mrtvačkim sanducima veći je nego u sukobu s Irakom. Šok zbog žrtava u Somaliji još je vrlo dubok. Treba strahovati od povratnog utjecaja tog šoka na američku raspravu o razini upletanja u daleke sukobe širom zemaljske kugle - i pritom napomenuti da je ta rasprava gotovo već conditio sine qua non 'američkog stoljeća'.Sukob u Bosni pokazao je da se Europa ne može sama nositi sa svojim krizama te da je angažman SAD i dalje konstanta u europskom
NJEMAČKA
DIE WELT
24. III. 1999.
Za što se bore Sjedinjene Države
"Rasprava o prednostima i nedostacima NATO-ove vojne intervencije
u sukobu na Kosovu bolna je i za Sjedinjene Države. Mnogi Amerikanci
ne znaju na zemljovidu pokazati čak ni gdje se Kosovo nalazi, tvrde
protivnici intervencije. Kako možemo riskirati živote naših
vojnika kada ne znamo čak ni za što bi se trebali boriti? Na koji
način sukob koji je zapravo europsko pitanje dotiče naš nacionalni
interes?
Dvojbe su vrlo očite - ponajprije među republikancima u Kongresu,
koji su već u prijašnjim sukobima bili daleko manje
intervencionistički raspoloženi od demokrata. Rizik povratka
vojnika u mrtvačkim sanducima veći je nego u sukobu s Irakom. Šok
zbog žrtava u Somaliji još je vrlo dubok. Treba strahovati od
povratnog utjecaja tog šoka na američku raspravu o razini upletanja
u daleke sukobe širom zemaljske kugle - i pritom napomenuti da je ta
rasprava gotovo već conditio sine qua non 'američkog stoljeća'.
Sukob u Bosni pokazao je da se Europa ne može sama nositi sa svojim
krizama te da je angažman SAD i dalje konstanta u europskom
sigurnosno-političkom mišljenju. Novi izolacionizam Amerikanaca
ostavio bi u Europi vakuum, koji Europljani - sudeći po sadašnjem
stanju stvari - gotovo i ne žele ili ne mogu ispuniti.
Tema Kosova podsjeća promatrača na nastavu povijesti i na kritičke
napomene učitelja o muenchenskom sporazumu iz 1938., kao i na
nesretne posljedice politike stišavanja napetosti u odnosu prema
Hitleru. Predsjednik Bill Clinton objavio je u ponedjeljak u svojoj
kratkoj izjavi u ružičnjaku povijesnu ocjenu koja će mnogima možda
zazvučati neobično ali pogađa bit situacije: 'Proteklih 50 godina
naučili smo mnoge lekcije. Jedna od njih zasigurno jest ona da se
europska sloboda, sigurnost i stabilnost tiču naših interesa'.
Suverenost država ne može više biti zaštitni bedem iza kojega će
genocid i progon biti proglašeni unutarnjim pitanjem neke zemlje.
Njemačka prošlost trebala je pružiti tu lekciju. Gledati pokolje i
etnička 'čišćenja' i potom okrenuti leđa? Možda će se u slučaju
vojnog udara bez mandata UN pravna pitanja sukobiti s pitanjima
morala. Zaoštravanje problema Kosova u smjeru tog pitanja postalo
je jasno kad je republikanski senator Don Nickles ocijenio da je
intervencija primjerena tek nakon 'jako značajnog pokolja' nad
kosovskim Albancima na što mu je Clinton uzvratio: 'Ne vjerujem da
bismo trebali dopustiti pokolj i zakopavanje još nekoliko tisuća
ljudi na nogometnim igralištima prije no što nešto učinimo'.
No, unutarnjoamerička rasprava, koja je započela tek ovih dana i
još nije prodrla u dubinu javnosti, nije usredotočena samo na to
temeljno, ali baš i ne pretjerano sporno pitanje političkog morala.
Naime, ona kruži uglavnom oko zahtjeva Kongresa da utječe na oblik i
razmjere angažmana. Kongres objavljuje rat - što vlada u aktualnom
slučaju ne smatra potrebnim - i odobrava potrebna sredstva. No,
Bijela kuća obično određuje tijek zbivanja, a Kongres na kraju daje
blagoslov kako ne bi potkopao moral vlastitih vojnika.
Ponajprije, republikanski senatori žele da im kabinet odgovori na
sljedeća pitanja: što će se dogoditi nakon bombardiranja? Gdje su
granice eskalacije oružane sile? Kako i kada ćemo se moći povući iz
sukoba? Nakon višekratnog produljenja angažmana u Bosni to je
pitanje sasvim razumljivo. Senator Joseph Biden, glasnogovornik
demokrata u toj raspravi, uzvraća sljedećim riječima: 'Nije
praktično određivati posljednji korak prije no što je napravljen
prvi. Takvo ponašanje vodi paralizi politike'.
Točno je da su prisutne mnoge špekulacije koje bi mogle završiti
oklijevanjem. Jedno od njih jest i pitanje koliko uistinu vrijedi
potpis, iznuđen bombama. Mir i stabilnost na taj način neće biti
osigurani, ali će ustrajanje na tumačenju da je sukob na Kosovu
unutarnje pitanje SRJ osigurati nastavak krvoprolića i progona",
upozorava Manfred Rowold.