NJ TAZ-MILOŠEVIĆ I RAČAK-18. III.

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 18. III. 1999. Milošević je imao razloga zatajiti događaj "U Račku je izgubilo život najmanje 45 ljudi, jer je pet dana ranije u tom kraju ubijen jedan srpski policajac. Ta neprijeporna činjenica odavno je zaboravljena u razilaženjima glede mrtvih u mjestu južno od Prištine. I srpska je strana na posljetku uvijek priznavala da su 'razilaženja' u Račku posljedica toga ubojstva. Da je trebalo isključiti 'terorističku bandu'. Unatoč tomu, važno je točnije rasvijetliti konkretni tijek onoga što izvješće finskih stručnjaka naziva 'događajem u Račku'. Pokolj je ipak potresao svjetsku javnost a međunarodna je zajednica tek poslije slika 22 mrtvih u rovu iznad sela pojačala pritisak za političko rješenje. Vjerojatno bi bez mrtvih u Račku do pregovora u Rambouilletu i sada u Parizu, došlo tek puno kasnije. Vjerojatno bi i NATO puno kasnije zaprijetio da će bombardirati srpske ciljeve. Zamislimo da je srpsku inačicu po kojoj su mrtve gerilce Albanci preodjenuli i preparirali za svjetsku javnost, izvješće finske ekipe potvrdilo. Činjenica da na Kosovu policija i vojska vode rat ne samo protiv OVK nego i protiv civilnog stanovništva, bila bi zaboravljena. Pojavile su se dvojbe u pokolj, iako su protiv toga govorili očevid i svjedoci. To samo po sebi nije nikakav škandal. Jer očevid može zavarati. Moram priznati, kad sam vidio više od 40 leševa u maloj džamiji, nisam dobro gledao odgovaraju li rupe od metaka rupama na odjeći. A da izjave svjedoka ne moraju bezuvjetno biti točne, često se previđa. Izbjeglice i preživjeli pogrešno predstavljaju događaje. To svaki ozbiljan reporter uvijek mora priznati. No postoje neke činjenice koje su od početka govorile da se radilo o pokolju. Do 16.30 sati u petak se pucalo, u subotu u 8.30 su novinari našli leševe u rovu. Između tog vremena u siječnju je bio dan najviše sat i pol. No kako u roku od jednog i pol sata pronaći 45 mrtvaca, na hladnoći oko točke smrzavanja izuti 90 cipela da bi im se obuklo 45 drugih hlača, pa opet obuti tih 90 cipela? To ne zahtijeva samo postupak s mrtvima bez imalo poštovanja, što bi se moglo pomisliti za tajne službe, ali teško za ljude koji su odrasli u seoskoj tradiciji - a to zahtijeva i znatnu logistiku. Osim toga: zašto je Slobodan Milošević glavnoj tužiteljici međunarodnoga suda Louise Arbour zabranio ulazak u zemlju zbog istrage ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji, koja je već u ponedjeljak poslije događaja bila na granici Kosova, kad bi dokaz o albanskoj manipulaciji za srpski režim bio kao naručen? Zašto se srpski režim nije pobrinuo da leševi smjesta budu stavljeni pod međunarodni nadzor? Vojno je s područja istjerao OVK a policiji nije bio nikakav problem poslije pokolja zaplijeniti leševe u džamiji. Zašto je samo jugoslavenskim forenzičarima dopušteno da obavljaju razudbe a tek poslije toga, tjedan dana poslije pokolja, i neovisnim stručnjacima? Sve to je još u siječnju ukazivalo da nešto treba sakriti. Mnoga pitanja koja se odnose na pokolj u Račku, vjerojatno će zauvijek ostati otvorena - beogradski je režim svojom strategijom odugovlačenja i zataškavanja barem to postigao" - zaključuje Thomas Schmid.