RDW 10. III. PREGLED TISKA

NJEMAČKI RADIO - RDW 10. III. 1999. Slike iz sela Račak bile su ishodište za dosad najopasnije zaoštravanje kosovske krize, podsjeća današnji 'Berliner Zeitung' i primjećuje da još nije do kraja razjašnjeno što se zapravo dogodilo. List nastavlja: Europska je unija, doduše, opunomoćila uglednog finskog stručnjaka na polju sudske medicine, Helenu Ranta, da ispita uzroke smrti, ali rezultat obdukcije neće biti objavljen, iako je već odavno poznat. A on ili potvrđuje da se pokolj dogodio ili skida odgovornost sa Srba tako što podupire njihovu inačicu prema kojoj je 45 Albanaca ubijeno u borbi i da su slike pokolja naknadno inscenirane. Svaka od tih dviju inačica snažno će se odraziti na nastavak pregovora o Kosovu. Ali događaj kao što je Račak, s toliko teškim političkim posljedicama, zahtijeva do kraja uvjerljivo i javno razjašnjenje. Glavna tema u njemačkom tisku danas je jučerašnji razgovor čelnika elektroenergetske industrije s njemačkim kancelarom Gerhardom Schroederom koji, s obzirom na povod njegova održavanja - pronalaženje zajedničkog rješenja pitanja kako napustiti proizvodnju struje u nuklearkama - nije donio nikakav pomak. Energetičari su prije bilo kakvog razgovora o planovima htjeli raščistiti ono što ih čeka: novom poreznom reformom porezni sustav traži svoje i od dosta velikih pričuva koje su namaknuli elektro- koncerni. Rezerve su formalno namijenjene za izvanredne izdatke u slučaju nezgoda, ali i za skladištenje nuklearnog otpada te za rastavljanje nuklearke. Razumljivo je da proizvođači struje, naglašava duesseldorfski list za gospodarska pitanja 'Handelsblatt', uopće nisu spremni oporezivom dijelu prepustiti zalihe veće od 50 milijarda maraka. Naravno da su te pričuve poduzeća s nuklearnim elektranama stvorene iz preventivnih razloga. Ali kriomice se čak i unutar te grane priznaje da su stavke za tu namjenu u bilancama iskazane izrazito velikodušno. Ta preuveličana porezna olakšica jedva da je prenesena dalje na potrošače. Njemačko je gospodarstvo u posljednjih nekoliko desetljeća prije moralo plaćati razmjerno visoke cijene regionalnim monopolistima u opskrbi električnom energijom, a oni su danas u stanju, primjerice, u telekomunikacije ulagati milijarde maraka. Nakon eksplozije bombe podmetnute u zgradi pučkog sveučilišta u Saarbrueckenu, gdje je postavljena izložba pod nazivom 'Genocidni rat, zločini Wehrmachta od 1941. do 1945', opet se rasplamsala i proturječna raspra o porukama izložbe prikazane već u tridesetak njemačkih gradova. Berlinski 'Der Tagesspiegel' donosi: Nasilje počinje tamo gdje argumenti više ne mogu ili ne bi trebali više imati moć. Ovo je jednostavna istina, ali govori puno. Cilj atentata nije bila polemična ili demagoška izložba za koju bi se moglo reći da je svjesno vrijeđanje krhkih duša. Izložba fotografija kod onih koji još žive u prošlosti i kod pojedinih neobaviještenih koji je bojkotiraju može izazvati toliko uzbuđenja samo i upravo zbog toga što ona slijedi ozbiljnu obvezu razjašnjavanja, argumentacije. To je provokacija dokumentacijom. Ali uslijedilo je srozavanje izazvanih na bijednu argumentaciju nasiljem, što čudi još više, budući da se rasprava o zločinima Wehrmachta dokumentiranima na izložbi na kraju raspršila u pojedinostima. Načelna namjera - demitologiziranje Wehrmachta, uopće se više ne dovodi u pitanje, primjećuje ovaj berlinski list. 'Nordkurier' iz Neubrandenburga piše da atentat u Saarbrueckenu pokazuje samo koliko je potrebno ne povlačiti crtu i povijest ne prekrivati ogrtačem prošlosti. Jer, nitko ne sumnja u to da eksplozivna naprava, aktivirana na daljinsko upravljanje, ne potječe iz arsenala desnih ekstremista. Možda je počinitelje ohrabrio oglas dvojice tamošnjih političara, članova CDU-a, objavljen u ponedjeljak u novinama, pod naslovom: 'Naši očevi nisu bili ubojice!' Točno je, kolektivne krivnje nema. Ali ne postoji nikakva sumnja u to da su mnogi njemački očevi bili krivi. Njihova se krivica može iskupiti ukoliko je naraštaj potomaka spreman istini pogledati u oči - koliko god da se ona činila stravičnom. (RDW)