HR-VIZE SN-CRNA GORA-6. III. AUSTRIJASALZBURGER NACHRICHTEN6. III. 1999.Crna Gora želi dalje od Miloševića"Ukidanjem viza za zapadne strance, Crna Gora čini demonstrativan korak odmicanja od Beograda i zajedničke države, SR
Jugoslavije. Odluka Crne Gore ukida one obvezne vize koje je režim Slobodana Miloševića uveo 1994. kao odgovor na sankcije UN-a i EU-a. Za Miloševića je jednostrano ukidanje viza u Podgorici udarac u lice, iako je obavljeno pod izgovorom poticanja 'turizma'. Pored kosovske krize, time se zaoštrava i pritajena kriza u odnosima između Srbije i Crne Gore.Vodstvo u Podgorici (ranije Titograd) nekom vrstom salama-taktike preuzima suverena prava kako bi pokazalo ravnopravnost i samostalnost republike Crne Gore. Pobjedom demokratskih socijalista na parlamentarnim izborima i dolaskom na vlast predsjednika Đukanovića 1998., Crna Gora ne traži samo svoja ustavna prava, koja je bivši predsjednik Bulatović predao svojem zaštitniku Miloševiću, nego prijeti i osamostaljivanjem i odvajanjem Crne Gore.Posljedica je i to da je parlament u Podgorici ponudio NATO-u luku
AUSTRIJA
SALZBURGER NACHRICHTEN
6. III. 1999.
Crna Gora želi dalje od Miloševića
"Ukidanjem viza za zapadne strance, Crna Gora čini demonstrativan
korak odmicanja od Beograda i zajedničke države, SR Jugoslavije.
Odluka Crne Gore ukida one obvezne vize koje je režim Slobodana
Miloševića uveo 1994. kao odgovor na sankcije UN-a i EU-a. Za
Miloševića je jednostrano ukidanje viza u Podgorici udarac u lice,
iako je obavljeno pod izgovorom poticanja 'turizma'. Pored
kosovske krize, time se zaoštrava i pritajena kriza u odnosima
između Srbije i Crne Gore.
Vodstvo u Podgorici (ranije Titograd) nekom vrstom salama-taktike
preuzima suverena prava kako bi pokazalo ravnopravnost i
samostalnost republike Crne Gore. Pobjedom demokratskih
socijalista na parlamentarnim izborima i dolaskom na vlast
predsjednika Đukanovića 1998., Crna Gora ne traži samo svoja
ustavna prava, koja je bivši predsjednik Bulatović predao svojem
zaštitniku Miloševiću, nego prijeti i osamostaljivanjem i
odvajanjem Crne Gore.
Posljedica je i to da je parlament u Podgorici ponudio NATO-u luku
Bar za iskrcavanje postrojba i oružja za vojno djelovanje na
Kosovu. Crna Gora je krenula putem odvajanja od Beograda
spektakularnim mjerama. Vodstvo u Beogradu obustavilo je isplatu
mirovina umirovljenicima u Crnoj Gori. Potom je Podgorica
odgovorila zadržavanjem carinskih pristojba. U najnovije vrijeme
čak razmišlja o uvođenju vlastite crnogorske valute, kako bi se na
taj način suočila s propašću jugoslavenskog dinara.
Razmještaj jugoslavenskih postrojba u Crnoj Gori nalaže
Đukanovićevoj vladi vrlo oprezno postupanje. Crnogorska vlada je,
s obzirom na prijenju NATO-ovim bombardiranjima zbog kosovskog
sukoba, izjavila da će poduzeti sve kako bi se spriječilo širenje
rata na Crnu Goru. Na to su zapovjednici druge jugoslavenske vojne
oblasti i jugoslavenska ratna mornarica neuvijeno upozorili vladu
Crne Gore da ništa ne poduzima što bi moglo oslabiti 'obrambenu moć
Jugoslavije'.
Otvorene simpatije SAD-a i EU-a prema Crnoj Gori, čini se, neće
zadržati čvrstorukaše oko Miloševića od prijetnji koje bi tu
republiku trebale držati na uzdi. No, čini se i da se srpski
pritisci Podgorice baš i nisu dojmili: pozvala je američkog
senatora Boba Dolea da dođe u Podgoricu, nakon što je Beograd tom
američkom političaru odbio izdati vizu. Dole bi trebao razgovarati
s OVK-om kako bi ga potaknuo na potpisivanje mirovnog sporazuma u
Rambouilletu. Ako kosovski Albanci pod pritiskom Zapada potpišu
mirovni sporazum, Crni Petar će jasno ostati u rukama beogradskoga
moćnika" - zaključuje Gustav Chalupa.