DEN HAAG, 13. ožujka (Hina) - Svjedočenje Tihomira Blaškića o pokretanju istrage zločina u Ahmićima potaklo je sudsko vijeće u protekla dva dana na pravo unakrsno ispitivanje optuženog koje pokazuje da bi upravo njegova eventualna
odgovornost za propuste u istrazi i kažnjavanju počinitelja mogla biti jedan od ključnih elemenata odluke sudaca o njegovoj nevinosti ili krivnji.
DEN HAAG, 13. ožujka (Hina) - Svjedočenje Tihomira Blaškića o
pokretanju istrage zločina u Ahmićima potaklo je sudsko vijeće u
protekla dva dana na pravo unakrsno ispitivanje optuženog koje
pokazuje da bi upravo njegova eventualna odgovornost za propuste u
istrazi i kažnjavanju počinitelja mogla biti jedan od ključnih
elemenata odluke sudaca o njegovoj nevinosti ili krivnji.#L#
Suci su, naime, od prvog dana Blaškićeva svjedočenja tek povremeno
intervenirali pitanjima i zahtjevima za pojašnjenjima. Međutim,
njegovo svjedočenje o poduzetim koracima nakon prvih vijesti koje
je o zločinu dobio od zamjenika zapovjednika trećeg korpusa Armije
BiH Džeme Merdana, a dva dana kasnije od britanskog zapovjednika
UN-a Boba Stewarta, pokrenulo je u četvrtak i petak niz ciljanih
pitanja sudaca Clauda Jorde, Mohameda Shahabuddeena i Almira
Rodriguesa.
Blaškić, od polovice veljače, svjedoči pred haškim sudom braneći se
od optužbi za povrede ženevskih konvencija, ratnog prava i običaja
i zločina protiv čovječnosti. Jedan od najtežih zločina koje mu
tužiteljstvo, po načelu zapovjedne odgovornosti, stavlja na teret
je pokolj stotinu civila u Ahmićima 16. travnja 1993., u prvim
danima hrvatsko-muslimanskog rata u lašvanskoj dolini.
Merdan je na sastanku najviših časnika HVO-a i Armije BiH u Zenici
pet dana nakon pokolja ljutito kazao hrvatskim predstavnicima da su
pobili "stotine civila tamo dolje", a 22. travnja Stewart je, nakon
obilaska Ahmića, izvijestio Blaškića da je u jednoj kući pronašao
osam izgorjelih tijela od čega šestoro djece.
Što je sve poduzeo kako bi provjerio tvrdnje zamjenika zapovjednika
trećeg korpusa Armije BiH, pitao je Shahabuddeen. Zašto je tek
drugi dan, nakon što je od britanskog zapovjednika UN-a saznao za
zločin, tražio od SIS-a istragu i zašto nije sam odmah otišao u
Ahmiće, pitao je sudac Jorda.
Blaškić je kazao da je Merdanove tvrdnje pokušao odmah provjeriti,
a istragu je tražio od SIS-a tek kad je shvatio da zajednička
istražna komisija, u kojoj su bili i europski predstavnici, neće
preuzeti taj posao. U Ahmiće je otišao nekoliko dana kasnije kad je
to vojno stanje na terenu omogućilo.
Kada ste prvi puta posumnjali da su počinitelji iz redova vojne
policije, zanimalo je Rodriguesa, a Jordu zašto nije odmah zatražio
objašnjenje zapovjednika vojne policije o zločinu. Da li je 4.
bojna vojne policije u Ahmiće razmještena po Blaškićevoj
zapovijedi, koliko je vremena, po njegovoj procjeni, potrebno za
razaranje sela i koliko je ljudi za to trebalo, pitali su suci.
Blaškić je kazao da je na vojnu policiju posumnjao odmah, ali nije
tražio objašnjenje jer je znao da mu je zapovjednik ranije uputio
lažna izviješća. Razaranja koja je u Ahmićima vidio, po Blaškiću bi
u dan-dva mogla obaviti skupina od 20-50 ljudi, a kasnije je saznao
da je zločin počinjen za oko dva sata.
Blaškić je posvjedočio da je, sumnjajući u svrsishodnost istrage
koju bi sam proveo, tražio i od međunarodne zajednice i od vrha HVO-
a pomoć u njezinu provođenju.
Od međunarodne zajednice očekivao je, kako je rekao, logističku
potporu istrazi, a od vrha HVO-a stavljanje težine na problem, kako
bi se time kompenzirala njegova "zapovjedna nemoć, a ne moć".
"Na žalost ja nisam dobio nikakvu pomoć u istrazi. Nije mi nitko
pomogao", kazao je svjedok.
Sudac Jorda upitao ga je zašto, s obzirom da niti je mogao sam otići
u Ahmiće, niti je vidio smisla zapovijediti vojnoj policiji da
provede istragu o vlastitiom djelovanju, nije zatražio pomoć
odozgo, primjerice od svog nadređenog, načelnika Glavnog stožera
HVO-a Milovoja Petkovića.
"Ne samo Petkoviću, nego sam se za pomoć obratio svima iznad,
uključujući vrhovnog zapovjednika HVO-a", rekao je Blaškić.
Suca Rodriguesa precizno je zanimalo u kojoj mjeri je Petković bio
upoznat sa zločinom u Ahmićima.
Za suce Jordu i Rodrigueza sporna je bila i Blaškićeva zapovijed da
se pristupi uklanjanju mrtvih iz Ahmića, ako je, kako je kazao
Rodriguez, Blaškić iskreno vjerovao da istragu treba provesti.
Blaškić je tu zapovijed izdao na temelju zajedničke zapovijedi
brigadira Petkovića i zapovjednika Armije BiH Sefera Halilovića o
asanaciji terena.
Za suce je, sudeći po broju pitanja, problematično i pitanje
autonomnog funkcioniranja vojne policije koja je bila pod izravnim
zapovjedanjem Mostara. Njih je zanimalo tko je i s kojim motivom
izdvojio vojnu policiju iz zapovjednog lanca i stavio ju pod
izravnu kontrolu herceg-bosanskog Ministarstva obrane.
"Ja ne znam što je bio stvarni motiv. Mogu pretpostaviti", rekao je
Blaškić.
(Hina) ps sd